🧒 U dvije rečenice
Ponavljano čitanje i podcrtavanje stvaraju dojam da se uči, ali pravo znanje zahtijeva dosjećanje, ne samo prepoznavanje. Saznajte kako u 2 minute provjeriti što dijete stvarno zna i kako ga naučiti efikasnijim strategijama.
Pročitao tri puta, a opet zaboravio
Četvrtak je navečer. Sutra je kontrolni iz prirode, pa dijete sjedne s udžbenikom i pročita lekciju. Pa je pročita još jednom. Važne dijelove podcrta flomasterom i onda još jednom pročita ono podcrtano. „Znam“, kaže, i iskreno to misli.
Sutradan stiže razočaravajuća ocjena. „Ali učio sam!“ I stvarno je. Uložio je vrijeme i trud. Problem nije bila lijenost. Problem je bio u tome što je učenje izgledalo kao učenje, ali nisu nastale promjene u mozgu koje su ključne za trajno znanje.
Psiholozi to zovu iluzija učenja (spominje se i kao iluzija kompetencije). Ne zavarava samo djecu, nego i tinejdžere, studente i odrasle. Dobra vijest je da, kad jednom znate kako izgleda, lakše ju je prepoznati i ispraviti.
Što je iluzija učenja
Postoje dva različita načina na koja nešto „znamo“:
- Prepoznavanje: kad vidimo informaciju, izgleda nam poznato. „A da, fotosinteza, to sam već vidio.“
- Dosjećanje ili prisjećanje: informaciju možemo sami izvući iz pamćenja, sa zatvorenom knjigom. „Fotosinteza je proces u kojem biljka uz pomoć sunčeve svjetlosti od vode i ugljičnog dioksida stvara hranu.“
Ponovno čitanje poboljšava prepoznavanje. Svaki put kad dijete pročita istu stranicu, tekst djeluje poznatije. Mozak, koji uvijek pokušava uštedjeti energiju, preferira tu ugodnost i lakoću i tumači to kao znak da gradivo zna. No kontrolni, usmeno odgovaranje ili stvarni život rijetko imaju ponuđene odgovore. Od nas traže da se prisjetimo, riješimo probleme i kritički razmišljamo.
Ta razlika između „izgleda mi poznato“ i „mogu to objasniti“ upravo je iluzija učenja.
Četiri strategije učenja koje se čine korisnima, a nisu
Tim psihologa predvođen Johnom Dunloskyjem 2013. godine napravio je pregled istraživanja o deset najčešćih tehnika učenja. Ponovno čitanje i podcrtavanje završili su u najslabijoj skupini, dok su samoprovjera i raspoređivanje učenja kroz više dana (spacing) ocijenjeni kao najkorisniji (Dunlosky i sur., 2013). Evo četiri strategije koje su, po istraživanju, među najkorištenijima, unatoč tome što baš nisu efikasne.
1. Ponovno čitanje
Ovo je daleko najpopularniji način učenja. Kad su istraživači pitali 177 studenata kako uče, 84 % ih je reklo da ponovno čita bilješke ili udžbenik, a 55 % to je navelo kao glavnu strategiju. Samoprovjeru je kao glavnu strategiju navelo tek 1 % (Karpicke, Butler i Roediger, 2009). Ako tako uče studenti, nije čudno što tako uče i djeca.
Prvo čitanje je korisno: moramo doći do informacija. No ponavljano čitanje te iste stranice odmah nakon toga ne dodaje mnogo vrijednosti.
2. Podcrtavanje i označavanje flomasterom
Stranica puna boja definitivno govori da smo nešto radili. No, nažalost, ne i da smo učili. Odvajanje bitnog od nebitnog je korisno, ali ako ostane samo na podcrtavanju i čitanju, neće biti dovoljno. Učenje je proces koji se događa u mozgu, ne na papiru. Podcrtavanje i označavanje flomasterom ne zahtijevaju aktivno razmišljanje o gradivu, pa ne pomažu mozgu da ga zadrži.
3. Uredno prepisivanje bilješki
Slična stvar je s bilješkama, posebno onim vizualno impresivnim. Prepisivanje bilješki riječ po riječ ili njihovo uljepšavanje više koristi ruke nego mozak. Ako samo automatski prepisujemo, ne razmišljamo o gradivu i ne učimo ga. Možemo imati koristi od bilješki, ali samo ako ih pišemo razmišljajući o gradivu i kako su različiti dijelovi povezani. To je ono što mijenja (Veze između živčanih stanica (neurona) u mozgu. Kad učimo, stvaraju se nove veze, a one koje često koristimo postaju jače.) u mozgu i stvara trajno znanje.
4. Učenje noć prije kontrolnog
Učenje u zadnji čas djeluje, otprilike jedan dan. U poznatom pokusu (Roediger i Karpicke, 2006) studenti koji su tekst ponovno čitali bolje su prošli na provjeri pet minuta kasnije od onih koji su se pokušavali prisjetiti gradiva.
Drugi studenti iz istog pokusa pisali su provjeru tjedan dana kasnije. Koja je skupina zapamtila više?
Pogodi, a zatim dodirni odgovor i provjeri!
Zašto koristimo strategije koje ne djeluju
Ako ponovno čitanje i podcrtavanje nisu baš korisni, zašto ih koriste gotovo svi? Zato što se čine ispravnima. Tri su glavna razloga korištenja neefikasnih strategija:
- Lagane su. Gradivo ide, ništa nije zbunjujuće jer ništa ni ne propitujemo. Mozak uživa štedeći energiju.
- Postoji dokaz truda. Podcrtane stranice i uredne bilješke nešto su što dijete vidljivo radi, dok su procesi u mozgu nevidljivi. Izgleda kao da se uči, pa i odrasli često misle da se učenje događa.
- Brzo daju rezultat. Kao što pokazuje pokus s učenjem u zadnji čas, ponovno čitanje stvarno pomaže na provjeri nekoliko minuta kasnije. Taj kratkoročni učinak skriva dugoročne posljedice. Dok gradiva ima malo, to nekako ide. No, s vremenom, prije ili kasnije, dolazi do problema. Gradivo se ne zadržava u dugoročnom pamćenju, pa ga treba stalno ponavljati. Nove informacije se ne povezuju s onima koje smo već naučili, pa s vremenom postaje sve teže. Nedostaje razumijevanje i kritičko razmišljanje, a to je neophodno za rješavanje problema i kreativno razmišljanje.
Paradoksalno, strategije koje najbolje djeluju često se čine neefikasnim: teže su, sporije, ponekad i nelagodne. To je zato što zahtijevaju „aktivno učenje“, a to našem mozgu baš ne odgovara. Istraživači ih zovu (Načini učenja koji se u trenutku čine težima, poput dosjećanja ili miješanja zadataka, ali zato znanje dulje ostaje u pamćenju.). Kad dijete mora zastati i razmisliti „Čekaj, koji je bio drugi korak?“, upravo se u tom trenutku napora pamćenje učvršćuje.
Zato su trenuci zbunjenosti i frustracije tijekom učenja zapravo znak da se učenje događa. Kako kaže ona narodna mudrost: „Bez muke nema nauke.“
Nastavite poticati znatiželju
Primite sljedeću aktivnost u inbox
Pridružite se roditeljima i edukatorima koji žele praktične STEM ideje, savjete o razvoju djeteta i besplatne materijale bez zatrpanog inboxa.
Pogledajte što ćete dobivati →Provjera u 2 minute: zna li dijete stvarno gradivo?
Za razbijanje iluzije ne treba vam test u školi. Trebaju vam dvije minute i zatvorena knjiga.
Provjera u 2 minute: knjiga je zatvorena, pitanje otvorenog tipa, a odrasli samo sluša.
- Zatvorite knjigu. Bilješke sklonjene, ekran ugašen.
- Postavite jedno otvoreno pitanje. „Ispričaj mi što si naučio o kruženju vode u prirodi.“ Izbjegavajte zatvorena pitanja na koja se odgovara s da ili ne, poput „Je li ti jasno?“; gotovo svi će reći da.
- Slušajte bez pomaganja. Pustite dijete da govori, zastane i traži. Odolite porivu da dovršite rečenicu umjesto njega. Sjetite se, malo „mučenja“ je korisno da se veze u mozgu učvrste.
- Zajedno otvorite knjigu i usporedite. Što je točno? Što nedostaje ili je zbunjujuće?
- Vratite se samo na praznine. Pročitajte dijelove koji su nedostajali, zatvorite knjigu i pokušajte ponovno.
Ako dijete kaže „Znam, ali ne znam objasniti“, to govori iluzija. Da bi znanje bilo korisno, moramo ga moći primijeniti.
Što raditi umjesto toga
Čitanje je važno, ali nije dovoljno. Pročitajte jednom da biste razumjeli opseg gradiva, a zatim prijeđite na strategije koje zahtijevaju aktivno razmišljanje i dosjećanje:
- Samoprovjera ( (Učenje u kojem informaciju sami izvlačimo iz pamćenja, na primjer odgovaranjem na pitanja sa zatvorenom knjigom.)): kartice s pitanjima, zadaci za vježbu, pitanja na kraju lekcije ili „istresanje mozga“ na prazan papir (piši sve što znaš o nekoj temi, mentalne mape i slično).
- Raspoređivanje ili razmaknuto učenje (spacing): nekoliko kratkih ponavljanja kroz više dana umjesto jednog dugog noć prije.
- Poučavanje drugih: objašnjavanje lekcije roditelju, bratu ili sestri, plišanoj igrački ili kućnom ljubimcu. Kad objašnjavamo gradivo nekome drugome, moramo ga sami dobro razumjeti i organizirati, a to je upravo ono što stvara trajno znanje.
- Miješanje zadataka (interleaving): vježbanje različitih vrsta zadataka zajedno, a ne dvadeset istih zaredom.
Mali pokus: čitanje ili samoprovjera?
Za idući kontrolni neka dijete polovicu gradiva uči ponovnim čitanjem, a polovicu samoprovjerom, pa pogledajte koja je polovica prošla bolje. Koliko zna dan poslije, a koliko zna za 3 dana? Mali eksperimenti poput ovog pomažu djeci da se sami uvjere u (ne)učinkovitost strategija i da ih lakše prihvate.
Za učitelje i nastavnike: ove aktivnosti izravno podržavaju međupredmetnu temu Učiti kako učiti, u kojoj učenik upravlja svojim učenjem i prati i samovrednuje proces i rezultate učenja (Kurikulum međupredmetne teme Učiti kako učiti za osnovne i srednje škole).
Kako to izgleda u različitoj dobi
Niži razredi osnovne škole (1. – 4. razred). Za mlađe školarce, dosjećanje treba biti vođeno i kroz igru. Prazan papir u toj dobi može biti preplavljujući; u istraživanju s učenicima četvrtog razreda strukturirane aktivnosti dosjećanja djelovale su bolje od zadatka „napiši sve čega se sjećaš“ (Learning Scientists). Pitajte naglas, koristite slike kao poticaj i pustite dijete da vam ispriča „priču“ onoga što je naučilo. Neka bude kratko: pet minuta sasvim je dovoljno.
Viši razredi osnovne škole (5. – 8. razred). Ovdje se broj predmeta i domaćih zadaća naglo povećava, a iluzija učenja pokazuje svoje posljedice. Uvedite provjeru u 2 minute kao rutinu: pročitaj, zatvori, objasni, usporedi. Budite trener, a ne ispitivač. Pitanje poput „Kako ćeš provjeriti znaš li ovo?“ djeluje bolje nego konstantni nadzor.
Srednja škola. Tinejdžeri cijeli proces mogu preuzeti na sebe: zadaci za vježbu, kartice s pitanjima, stari ispiti i učenje raspoređeno kroz više dana. Vaša je uloga objasniti zašto, jer se samoprovjera čini težom i mogu joj se opirati.
Fakultet i odrasli. Istraživanja na kojima se temelji ovaj članak uglavnom su provedena na studentima, a i oni jednako lako upadaju u iluziju. Pravilo vrijedi u svakoj dobi: ako se ne možeš prisjetiti sa zatvorenom knjigom, gradivo još ne znaš dovoljno dobro.
Najvažnije ukratko
- Ponovno čitanje gradi prepoznavanje („izgleda mi poznato“), a kontrolni i stvarni život traže dosjećanje („mogu to objasniti“).
- Ponovno čitanje, podcrtavanje, uredno prepisivanje i učenje u zadnji čas čine se korisnima jer su lagani, vidljivi i brzo daju rezultat.
- Trenutak muke tijekom učenja često je znak da se učenje upravo događa.
- Provjera u 2 minute: zatvorite knjigu, postavite jedno otvoreno pitanje, slušajte, usporedite i vratite se samo na zbunjujuće dijelove.
- Pročitajte jednom da biste razumjeli, a zatim prijeđite na samoprovjeru, raspoređivanje, poučavanje drugih i miješanje zadataka.
Česta pitanja
Je li ponovno čitanje ikad korisno?
Jest. Prvo pažljivo čitanje način je na koji novo gradivo ulazi u glavu. Pomaže da se orijentiramo i postavimo pitanja o tome što već znamo, a što nam je novo. Ponovno čitanje pomaže i kad između dva čitanja prođe nekoliko dana, jer tada pomalo djeluje kao pokušaj dosjećanja (UBC). Ne pomaže čitanje iste stranice iznova i iznova u jednom sjedenju.
Trebam li djetetu zabraniti podcrtavanje?
Nema potrebe za zabranom. Predložite da podcrta samo nekoliko ključnih ideja, a zatim svaku pretvori u pitanje na koje odgovara sa zatvorenom knjigom.
Dijete se uzrujava kad se ne može sjetiti. Što učiniti?
To je normalno jer nitko ne voli kad mu je nešto zbunjujuće i nerazumljivo. Neka samoprovjera bude opuštena: bez ocjena i bez uspoređivanja. Pogreške shvatite kao korisne informacije („Super, sad znamo što treba pogledati“), a ne kao neuspjeh. Ako frustracija postane prevelika, napravite pauzu i vratite se kasnije. Također, pokažite djetetu da i vi učite nove stvari i da je u redu ne znati sve. Što više dijete vidi da je učenje proces, to će manje osjećati pritisak da odmah sve zna.
Koliko dugo treba trajati učenje?
Kraće, ali često je puno bolje od dužeg, ali rijetko. Mlađoj djeci dovoljno je nekoliko minuta; stariji učenici mogu učiti dulje, uz stanke i uz učenje raspoređeno kroz više dana. Pogledajte (Način učenja u kratkim, usredotočenim blokovima (najčešće 25 minuta) s pauzom od 5 minuta nakon svakog bloka.) tajmere ili aplikacije za ideje kako strukturirati vrijeme učenja.
Ako djetetu pomažete kroz školsku godinu, naš vodič o tome kako poboljšati djetetovo radno pamćenje objašnjava zašto je neke stvari teško zadržati u glavi, 12 trikova za tablicu množenja vježbu dosjećanja primjenjuju na tablicu množenja, a Znatiželjno i mirno pomaže s brigama koje donosi nova školska godina.
Sretno s učenjem!
