Već je prošlo pola godine! Nevjerojatno kako vrijeme leti kada dobijete novog ukućana, i kako iz dana u dan doživljavate nova iznenađenja. I nemojte pomisliti kako iznenađenja tu prestaju, stvari tek sada počinju biti zanimljive…
Već je prošlo šest mjeseci kako smo počeli pisati o razvoju djeteta, i do sada smo pokrili svaki mjesec. Sve članke možete pronaći u kategoriji prva godina djetetovog života. A ako želite krenuti iz početka, pogledajte što možete očekivati od novorođenčeta u prvom mjesecu života. A sada krenimo…
Zagrljaji i poljupci
Neopisiv je osjećaj sreće kad ti beba prvi put pokaže koliko te voli. Konačno zna tko si, veseli ti se kad te vidi i najsretnija je kad je kraj tebe. Sad smo primijetili i nešto novo. Rukama grabi i približava mamino ili tatino lice i nešto pokušava. No što? Ugristi, polizati, počupati? Kad sam se usudila pustiti ju da izvrši svoj naum, dala mi je pusu! Slinavu, mokru pusu, ali neću se žaliti – bilo je to tako slatko iznenađenje. U zadnje vrijeme je počela i grliti ili bar pokušava grliti. Češće se to pretvori u pljeskanje, grebanje ili čupanje. Ali bitna je namjera!
Očekujte neke čudne načine izražavanja ljubavi
Ovaj mjesec smo počeli primjećivati i veće promjene u emocionalnom razvoju. Temperament je sve očitiji. Generalno je pozitivnog raspoloženja i izrazito aktivna. Urliče od sreće kad ju nešto zabavlja, a mršti se i lupa nogama kad ju nešto ljuti. Počela je zazirati od stranaca i nepoznatih mjesta i jasno pokazuje kad hoće da ju podignemo. Sve su to znakovi rastućih socijalnih i emocionalnih vještina, a u narednim mjesecima to će postati sve izraženije.
Ne tako solidan početak dohrane
Prošli mjesec, Lea je imala prvi susret s dohranom i to je prošlo super. Proso je bio hit. Nadali smo se da će se taj trend nastaviti. Nažalost, povrće i voće ju nije oduševilo. Počeli smo sa standardnom preporukom, jabuka i banana, tzv. “bebina najdraža kašica”. Polizala je žlicu, složila facu “fuj” i brzo ispljunula. Okej, idemo probati nešto egzotičnije poput avokada. Uh, to nije htjela ni liznuti. Zelena kašica nema šanse. Dobro, voće neće, idemo probati povrće. Srednja žalost. Jedino povrće koje je pojela (progutala više od jedne žlice) su mrkva i batat. Čini se da voli narančastu boju.
Očekujte da će više hrane završiti posvuda nego u ustima
Moram priznati da sam postala već frustrirana. Nakon pažljivog planiranja, sjeckanja, parenja i blendanja, većina hrane je završila u smeću. U cijelom obroku, najzanimljivija stvar je žlica, odlična je za žvakanje! Hrana je dobra samo za diranje prstima i gledanje kako se razvlači. I poslije naravno diranje lica, kose, namještaja, maminih hlača… Super zabavno! Činjenica je da je dohrana trenutno samo način upoznavanja s raznim bojama, teksturama i (ponekad) okusima.
Stalno se podsjećam kako je ovo razdoblje u životu kada je igranje s hranom pozitivna stvar. Ali ima i boljih načina za to! Planiramo prestati raditi kašice i krenuti s metodom beba vođa dohrane. Bebi se daju komadi prave, neblendane hrane kako bi mogla na miru istraživati i samostalno odlučivati što i koliko probati. Prilika je to za uključivanje u obiteljske obroke i razvijanje zdravog pristupa prehrani. Uskoro krećemo pa očekujte izvještaj sljedeći mjesec!
Kako sada jede vrlo malo dohrane, nisam primijetila nikakve promjene u količini sisanja. Još uvijek pije puno mlijeka, i danju i noću. To je i očekivano, dohrana je zapravo bonus, a ne zamjena u ovom razdoblju života.
Većina nutrijenata koje beba treba još uvijek dolaze iz mlijeka – majčinog ili adaptiranog. No, prisutne su neke promjene u načinu dojenja. Prvo, prepoznaje dojku, zna i gdje se nalazi i kako doći do nje kad ja npr. spavam. To je zgodno! Ponekad. Dojenje sad nalikuje poligonu, ne može samo jesti, mora se penjati, mrdati i okretati u isto vrijeme. Pažnja joj brzo odluta, vidi nešto zanimljivo i krene prema tome pa se za 10 minuta sjeti da je još gladna. To zna biti iscrpljujuće! Najboljim rješenjem pokazalo se dojiti u mirnijem, manje stimulirajućem ambijentu spavaće sobe. I naravno, prihvatiti da su znatiželja i mobilnost pozitivne karakteristike! Hm,a jesu li?
Kako je kretanje postalo preokretanje:
Zadnji put kada smo pričali o djetetu u šestom mjesecu života, spomenuli smo “prve korake” i kako su slatki ti prvi pokušaji kretanja. Eh, a sada je ta slatkoća zamijenjena grčem u želucu i strahom za tog malog istraživača.
Teško je za povjerovati kako brzo to malo stvorenje može puzati. A tek kako je nespretno! Sada se stalno može čuti: “Nemoj glodati taj kabel”, “Nemoj dirati taj oštar rub”, “Jel’ baš moraš ići na te hladne pločice”… Mislim da ste shvatili poantu. Naravno, dijete je još premalo da bi mogli očekivati da će nas poslušati i jedino čime je vođeno je ta urođena znatiželja. Sve je to super, ali zbilja može biti i opasno.
Pripremite se na nove izazove kada se dijete počne kretati
Čak smo se i našli u jednoj užasnoj situaciji kada je naša mala curica pala s kreveta. Bilo je strašno! Ostala je sama na krevetu manje od minute i spavala je dubokim snom. I sljedeće što čuješ je “bum!” i glasan plač. Dopuzala je do ruba kreveta i ravno dolje s njega na glavu.
Noge su nam se presjekle, no na sreću, nije bilo posljedica. Osjećali smo se užasno, kao, koliko loši roditelji moramo biti da ostavimo dijete da tako padne s kreveta? I istina je, mogli smo to spriječiti da nismo skidali oko s nje, pa ni na sekundu. No s druge strane, je li je to moguće? Da svakog trena imamo dijete na oku? Baš svake sekunde? Vjerojatno ne. No naučili smo lekciju: sada svaki kutak osiguravamo. Stavimo je na pod, maknemo sve potencijalno opasne predmete kako bi rizik sveli na minimum.
Poanta je – lako je sebe kriviti, ili kriviti partnera, ali je totalno besmisleno. Padovi se mogu dogoditi (i dogodit će se) kada dijete postane pokretno, no to ne znači da ste loš roditelj. No ono što možemo učiniti je osigurati okolinu kako bi dijete moglo sigurno istraživati i okusiti svaki djelić namještaja u vašem stanu.
Kretanje i u vertikalu, ne samo horizontalu
I još jedna opasnost dolazi u obliku penjanja! To i je bio jedan od uzroka zašto je pala: popela se preko jastuka koji smo koristili kao barikadu i ravno na pod! Malo po malo počela je koristiti ruke kako bi guzu podigla u zrak.
I to joj je sad omiljena aktivnost. Zbilja se voli hvatati za svakakve predmete, poput stolica, stolova, kutija i podizati se na koljena. A to donosi toliko novih mogućnosti; sada može lizati zid i iznad kauča!
Još jedna od super fora je kada želi da je se nosi a vi ne reagirate. Fino dopuže do vas i počne vam se penjati na nogu. I što tu onda možete? Ta mala zbilja zna kako postići svoj cilj.
Tako da je planinarenje nešto čemu se možete veseliti u sedmom mjesecu djetetovog života. Ali mislim da to možemo razumjeti. Zamislite da ste vi zadnjih šest mjeseci samo ležali? Bio bi dobar osjećaj malo protegnuti leđa i vertikalno, zar ne? A kad smo već kod protezanja, dolazimo i do sljedećeg postignuća…
Baš sam umorna od tog silnog igranja, malo ću sjesti
Samo se šalim. Ta mala se nikad ne umori! No naučila je kako sjesti! Nakon što je savladala penjanje, i sjedenje je uslijedilo kroz par dana. I to je super jer otvara mnoge nove mogućnosti i za vas kao roditelje. Na primjer, konačno možete posjesti dijete u stoličicu, konačno možete spremiti košaru za kolica i možete uvesti mnoge nove igre u kojima može uživati iz sjedeće pozicije.
Već vjerojatno znate kako nije dobro stavljati dijete u sjedeći položaj prije nego je za to spremno. Istraživanja su pokazala da to može dovesti do sporijeg motoričkog razvoja, isto kao i korištenje hodalica za bebe. Pričekajte da se dijete samo posjedne. Vjerujte, i to će brzo savladati. No treba i tu biti oprezan. U sjedećem položaju se još ljulja kao grančica na buri. I to često hoće završiti padom… na glavu… uh.
Padanje je potrebno jer tako dijete uči padati kako treba (na ruke), no teško je ostaviti dijete da se tako samo igra kada znate da je samo pitanje trenutka kada će izgubiti ravnotežu i završiti na leđima. Pokušavamo staviti nešto mekano na pod, poput deke, no problem je što ne može dugo ostati na jednom mjestu. Ne, treba pokoriti svaki kut stana.
No vratimo se mi sjedenju. Sjedenje znači da su djetetu sada obje ruke slobodne za manipuliranje objektima (i znatno lakše stavljanje u usta) te ćete primijetiti kako se znatno duže samostalno igra kada dođe u posjed novog, još neistraženog predmeta.
Cijepljenje – treća runda
Kada beba navrši šest mjeseci, vrijeme je za treću rundu cijepljenja protiv najčešćih infektivnih bolesti (difterije, tetanusa, hripavca, hepatitisa B, poliomijelitisa i Haemophilus influenzae tipa B).
Dosad ste već iskusni – puno dodatnog maženja dan ili dva. Hladni oblog na mjesto uboda čim dođete kući pomoći će protiv crvenila i otekline. Mogući simptomi su i povraćanje, proljev i povišena temperatura. Razgovarajte s pedijatrom o preporučenim postupcima, no uobičajena preporuka je sirup ili čepić na bazi paracetamola (Lupocet). Srećom, ovaj put nije bilo nikakvih nuspojava.
Na ovom pregledu, pedijatrica nam je dala uputnicu za vađenje krvi. To je standardna procedura sa šest mjeseci, najviše kako bi se provjerilo željezo. Beba se rađa s određenom zalihom željeza, a u ovom razdoblju se ta zaliha počinje prazniti. Ako dijete ne unosi dovoljno željeza hranom, treba ga uzimati u obliku dodatka prehrani.
Bili smo jako uplašeni, kako će to vađenje krvi uopće izgledati? Lea je naravno bila uznemirena i plakala je. Puno novih lica, nepoznato okruženje karakterističnog mirisa, čvrsto držanje i onda neugodan osjećaj kapanja krvi iz prsta… No čak je prošlo bolje nego što smo se nadali, odmah smo došli na red i bili brzo gotovi.
Nalaz je srećom bio dobar, sve unutar referentnih vrijednosti. Sad nema posjeta liječniku do godine dana. To je dobro jer Lea zaista ne voli odlaske pedijatru. Čim uđemo u ordinaciju počinje plakati. Kad joj se sestra ili liječnica obrate, plakanje se pojačava. Možete zamisliti kako onda reagira za vrijeme cijepljenja. Razumijem ju – svaki put kad smo išli bilo je bolno. I sam pregled je neugodan, skinuta do pelene, hladan stetoskop na koži, nepoznata osoba ju podiže…
No nadam se da ćemo ju uspjeti bolje pripremiti za buduće posjete. Puno je načina da se djeci približi odlazak kod liječnika kao nešto neophodno i korisno. Igranje uloga s plišancima, kupnja liječničkog seta, a i cijeli setovi slikovnica koje obrađuju tu temu. Svakako ćemo još pisati o tome kad dođe vrijeme!
I to bi bilo to za sedmi mjesec. Vrijeme zbilja leti i toliko toga se desi u mjesec dana da je teško sve i zapamtiti. No mislim da smo pokrili najvažnije stvari. Vidimo se za mjesec dana kada preživimo i osmi mjesec s djetetom. Sada smo već prilično uvjereni da ćemo preživjeti. Prije nije bilo baš tako.
Pogledajte ostale aktivnosti iz kategorija…
2 misli o “Što očekivati od bebe u sedmom mjesecu života”