Još malo! Još samo mjesec dana i prva godina života će biti iza nas. I to kakva godina. Kao roditelji smo toliko toga novog naučili u zadnjih jedanaest mjeseci, no svakoga dana tu je nešto novo i nepoznato. Beba se mijenja iz dana u dan i jedanaesti mjesec nije iznimka. Sva sreća da postoji Google i dobri ljudi koji su to već sve prošli i spremni su podijeliti znanje s nama koji to tek prolazimo.

Zanima li vas neki drugi mjesec u bebinom životu? Do sada smo pokrili sve mjesece, i možete ih pronaći u kategoriji prva godina djetetovog života. A ako tek startate s roditeljstvom ili tek čekate novog člana obitelji, možete započeti s prvim mjesecom novorođenčetovog života.

Oh, noge! Pa one mogu poslužiti za dohvatiti predmete na visokom.

Ovaj mjesec je postalo službeno. Bebica je počela većinu svoga vremena provoditi na svoje dvije noge. Još nije spremna za samostalno hodanje no stajanje uz pridržavanje je već postalo dio rutine. Do sada je već bila ekspert za silaženje niz krevet i kauč, iako je tu došlo do lagane regresije u desetom mjesecu života. No sve se brzo vratilo u normalu. Kao da to radi čitav svoj život.

No ovaj mjesec, naša mala beba počela je koristiti svoje dvije nožice sve više i više. To je super! Dok ne shvatite da i nije sve baš tako super. Sada su rubovi stolova i komoda nova opasnost koja vreba. Predmeti na stolu više nisu van dohvata. I ono najgore – kada smo razdražljivi (najčešće predvečer) i umorni, pad s nogu je mnogo bolniji nego kada se prevrnemo s guze na leđa. Čak smo i kupili zaštitu za rubove stola, ali nisu baš neka sreća. Maloj je to super za žvakanje i već ih je uspjela nekoliko puta skinuti sa stola.

No sve u svemu, to je pozitivan napredak. Bebi pruža čitavu novu dimenziju za istraživanje, a to je i zadnja faza pred početak samostalnog hodanja. No nećemo se žuriti. Može proći i nekoliko mjeseci od prvog ustajanja na noge do potpunog razvoja samostalnog hodanja. No i to je pozitivno. Stručnjaci kažu kako je zapravo korisno da djeca što duže puzaju. Puzanje pomaže razvoju okulomotorne koordinacije i pozitivno utječe na grafomotoričke sposobnosti u kasnijim fazama života.

Puzanje unazad ili Moon Crawling

Možda smo stvarno pretjerali sa slušanjem Michaela Jacksona budući da je mala pomislila da može izvesti “Moonwalk”. Zapravo, kako još ne hoda mora da pokušava izvesti “Mooncrawl”.

Stvarno je smiješno gledati kako se ručicama odguruje unazad dok ne zapne za zid ili stol. Pogotovo dok nešto drži u ustima kao psić o čemu smo pisali u članku o desetom mjesecu života. A zašto to radi kada je savršeno sposobna puzati naprijed? Zapravo, to je još jedan od načina na koji uči i istražuje svijet oko sebe. Uz to, uči da ima poprilično jake ruke koje se mogu koristiti za pomicanje dok se noge odmaraju. Uz to, vidi da je kretanje “od nečega” isto tako mogućnost kao i kretanje “prema nečemu”. I konačno, puzanje unazad poboljšava stabilnost i motoričke vještine kod djeteta dok istražuje taj potpuno novi način kretanja kroz svoju okolinu.

Neke bebe počnu odmah puzati unazad, prije nego savladaju kretanje unaprijed. To zapravo nije tako rijetko, iako mnogi roditelji odmah pomisle da nešto nije u redu s bebom. Nakon svog tog “vremena na trbuščiću” i pokušaja ustajanja, bebe imaju mnogo snažnije ruke nego noge. To je razlog zašto bebe često prvo počnu puzati unatrag, odnosno odgurivati se ručicama. Ako ste i vi u toj situaciji, ne brinite. Bebe će ubrzo naučiti korisnost nogu i početi ih koristiti više i više. Kada uvidi razliku u brzini kretanja unaprijed naspram unatrag odgurivanje prema natrag više neće biti tako atraktivan način kretanja.

Novi strahovi od kupanja

Jedanaesti mjesec donio je još neke neočekivane zaokrete. I to bome nezgodne zaokrete. Naša bebica se odjednom počela bojati kupanja.

Do sada smo svaki dan kupali bebu, a to smo radili u njezinoj maloj kadici. I sve je bilo super, obožavala se kupati i još smo se igrali za vrijeme kupanja – prskali, dok nismo bili potpuno mokri. Ona se smijala i uživala, bila je to jedna od najzabavnijih aktivnosti u danu (jedenje je još uvijek bez premca najzabavnija aktivnosti).

I tako smo jednog dana, kao i svakog drugog krenuli na kupanje. Kada smo je stavili u kadicu, samo je počela jako i histerično plakati tako da smo morali prekinuti kupanje. Pomislili smo: “nema veze” – već smo navikli na neočekivane promjene u raspoloženju. No idućeg dana ista stvar! Čim je dotakla kadicu, počinje koncert. I tako smo sada osuđeni na smišljanje raznih taktika kako dijete okupati. Najčešće je to dok je držimo na rukama no to je, kao što je već spomenuto, vrlo nezgodno.

I što se to tu dešava? Naravno, još jedna od mnogobrojnih faza u razvoju. Kako se živčani sustav djeteta razvija, ono počinje percipirati stvari koje do sada nije. Zato ta čudna stvar u koju sad moram sjesti (voda) i koja se tako eratično pomiče, može uistinu biti zastrašujuća. Vjerojatno i vi imate nešto čemu se dijete ne želi niti približiti. Na primjer, usisavač je i dalje smrtni neprijatelj našoj bebi. Da se nismo usudili upaliti ga dok je ona u istoj prostoriji.

Zato ako se i vi nađete u toj situaciji, da više ne možete normalno kupati dijete, ima par sugestija koje će pomoći. Prava je strpljenje. Može proći i do nekoliko tjedana da se situacija stabilizira, zato ne žurite. Žurba može imati negativne posljedice na djetetov emocionalni razvoj i zato, kao i uvijek, ništa ne treba raditi na silu. Drugo što se preporučuje je prilaženje kupanju postepeno. Prvo možete dati djetetu da vas gleda kako pristupate kadici i malo po malo dobiti dijete da se i ono približi kadici i stupi u interakciju s njom. Prvo iz vana prije nego što pokušate ponovno ući u nju. Isto tako, možete koristiti poticaje poput zanimljivih igračaka ili pjenušave kupke koja će bebi biti interesantna i potaknuti je da ponovno i bezbolnije ponovno kadici da šansu za kupanje.

Uho, nos i… hrana?

O, gdje ćeš sve ići! I kuda ćeš sve gurati stvari! Ovaj mjesec, naša je djevojčica otkrila još par zanimljivih mjesta na svojoj glavi. Na primjer uši. I nos. Pa zašto onda stavljati hranu samo u usta? A bacanje hrane na pod je već izlizana aktivnost, testiranje gravitacije, itd. Ne, vrijeme je za nove istraživačke pohode. A uho je baš zanimljivo mjesto za guranje hrane.

Sad su obroci još dinamičniji. Pod prismotrom je svake sekunde kako nešto ne bi završilo u uhu. A skroz smo razumni, kunemo se! Puštamo ju da si razmaže hranu po kosi, licu i odjeći. No stavili smo crtu kod guranja u uho i nos jer to može biti zaista opasno. Sitni predmeti se mogu zaglaviti i to može dovesti do brojnih problema. No što učiniti osim gledati i ponavljati ne, ne, ne?

Sigurno će vas obradovati informacija da će ta faza proći. Hura za najgeneričniji savjet ikad. No, ozbiljno, pomaže li išta? Mi trenutno pokušavamo nekoliko stvari, no nema još definitivnih rezultata.

Zajedno istražujemo dijelove tijela, a posebno nos i uho. Ona gleda u naše uši, pokazujemo na njih kad slušamo glazbu i približavamo ih da čujemo bolje. Isto i s nosom. Mirišemo razne začine, udišemo i izdišemo kroz nos, pokazujemo na nos kad osjetimo miris… Svrha svega toga je da poveže dio tijela s njegovom funkcijom. Nadamo se da će uskoro shvatiti da je hrana i žvakanje u domeni usta.

Gric, gric

Svijet je uzbudljivo mjesto. A može biti i preuzbudljivo za bebe. Većina stvari koje vide i dožive su nove i intenzivne. To može dovesti do pretjerane stimulacije i, kao što svaki roditelj zna, večernje nervoze. Kako dan odmiče, senzorna iskustva se gomilaju. Navečer su bebe zato često iscrpljene, nervozne i posesivne. Važno je imati dobru večernju rutinu koja će pomoći bebi da se smiri i zaspe. Dodir, posebno koža na kožu, je tu osobito bitan, daje osjećaj bliskosti i sigurnosti. No dok s ljubavlju mazite svoju bebu, ona vas ugrize! Joj! Otkud to?

Koliko god bilo teško u tom trenutku, preporuka je ne reagirati s vriskom. A znam koliko je to teško, posebno ako beba ugrize bradavicu za vrijeme dojenja. Jaka reakcija može uplašiti bebu i čak dovesti do štrajka dojenja. Može biti i kontraproduktivno – bebi se može svidjeti vaša reakcija pa će krenuti s igrom “ugrizi mamu da vrišti”. Ne zvuči zabavno.

Griženje je normalna razvojna faza. Ovaj period se prema nekim teorijama naziva i faza oralnog razvoja, a znači da je fokus bebinog doživljavanja na ustima (i zubima!). Griženje ima nekoliko funkcija za bebu. Na primjer, način je izražavanja ljutnje i frustracije. Može biti i samo zaigrano istraživanje. A često prati i rast zubića – pritisak na zubno meso kratkotrajno ublažava bol.

Važno je zapamtiti da bebe također imaju emocije, ali za razliku od nas, one ne znaju prihvatljive načine za njihovo izražavanje. Zapravo, čak i mi često neprimjereno reagiramo. No bebe se ne mogu poslužiti s riječima, tako da imaju još limitiranije načine nošenja s ljutnjom. Srećom, i ovo je samo faza (još jedna!) i proći će s boljim razvojem govora.

Treba ostati miran i ne eskalirati situaciju. To zna biti teško i ni ja ne odreagiram uvijek kako treba (ugriz 8 zubi stvarno boli!). Maknem ju od ramena/bradavice/što već grize, kažem “ne grizemo mamu” i dam igračku za griženje. Naravno, pitanje je pomaže li to uopće. Kao što smo rekli, ovo je normalna razvojna faza (i opet se može vratiti oko 2.godine), tako da je vrijeme jedino što će zaista pomoći.

I gotovi smo s jedanaestim mjesecom bebinog života. Ovo su neke od najznačajnijih promjena koje smo primijetili. Bilo ih je još, ali tko će popamtiti sve te promjene koje se praktički dešavaju na dnevnoj bazi. Sljedeći put zatvaramo godinu i opisat ćemo s kojim izazovima i radostima smo se susretali sa završetkom prve godine. Zato navratite i sljedeći mjesec i saznajte kako je završila prva godina života.

Pribilježite se na Newsletter

Pogledajte ostale aktivnosti iz kategorija…