Jeste li ikada svjedočili ispadima bijesa kod svog djeteta? Nekontroliranom vikanju, vrištanju, bacanju na pod ili udaranju? Dobrodošli u svijet tantruma!
Vjerujem da ne postoji roditelj koji se nije našao u situaciji da je njegovo slatko malo dijete, bez nama očitog razloga, počelo ispoljavati tolike ispade bijesa da je uznemirilo sve pse u krugu od 10 kilometara. Naravno, nema boljeg nego kada se nađemo u toj situaciji vani, recimo u trgovini ili na trgu okruženi drugim ljudima. I mi bismo se najradije pridružili vrištanju od osjećaja nemoći nakon silnih neuspjelih pokušaja smirivanja.
Kao prvo, želim reći da vas razumijem. Kao i svaki roditelj na ovom svijetu. Niste loš roditelj i sve je u redu s vašim djetetom.
Tantrume ili izljeve bijesa kod djece možemo definirati kao intenzivne emocionalne ispade do kojih dolazi najčešće u dobi od jedne do četiri godine života, ali se mogu javljati i kasnije. Karakterizira ih vrištanje, plakanje, tvrdoglavost, prkos te ponekad agresija i samoozljeđivanje.
Tantrumi – Zašto do njih dolazi?
Zašto dolazi do tih ispada bijesa? Kao što je spomenuto, tantrumi kod djece su tipično prisutni u ranoj dobi, zato što se regije mozga zadužene za emocionalnu regulaciju još razvijaju. Drugim riječima, mala djeca ne znaju kako da se na drugačiji način nose s frustracijom te ne posjeduju mehanizme odgode zadovoljstva. Sve je sada i odmah!
Drugi razlog je taj što djeca tek moraju naučiti razlikovati prihvatljiva i neprihvatljiva ponašanja. I hoće s vremenom. Uzmite sebe za primjer. Recimo da šećete nekim dućanom i ugledate neku stvarčicu koju jako želite. Otvorite novčanik, a u njemu tri, već žuta računa i poprilično oštećene kovanica od 20 lipa. Vjerojatno ćete biti ljuti ili razočarani zbog toga, ali nećete početi vrištati od jada. Znate da morate čekati tu nesretnu plaću te da ćete si tad moći priuštiti to o čemu sanjate. Vidite, vaše dijete to ne zna i ono reagira instinktivno. I to je nešto na čemu vi, kao roditelji možete poraditi.
Što ne činiti za vrijeme epizode Tantruma:
I kako se nositi s tim njihovim nerealnim zahtjevima koje moraju obznaniti čitavoj okolini? Recimo da ste u dućanu s djetetom i ono si je baš zacrtalo da želi čokoladu. Vi ste odlučili da mu nećete kupiti (jer, recimo ima ih 5 kod kuće), a ono je odlučilo da će sve prisutne počastiti scenskim nastupom. Primjećujete poglede na vama, sve ste pokušali, ali bezuspješno. Što ne bi bilo pametno u tom trenutku?
1) Popustiti
Kako biste prekinuli agoniju (vlastitu, a pri tome mislite i djetetovu), ipak kupite tu nesretnu čokoladu. Vrištanje prestaje i nitko vas više ne gleda. No što ste s time zapravo postigli? Dijete testira vaše granice i upravo je naučilo kako nisu baš jake. Bolja odluka, od kupovine čokolade, bila bi ostati odlučni u onome što smo prvotno izrekli. Naučite dijete da „ne“ znači „ne“, ne znači „možda“ ili „da ako budeš dovoljno dugo navaljivalo ili napravilo scenu“.
2) Vikati ili prijetiti
Ponekad se osjećamo toliko bespomoćno da sami izgubimo kontrolu i počnemo vikati. To je u ovom slučaju dodavanje ulja na vatru. Dijete je preplavljeno snažnim emocijama i vaš gubitak kontrole će ga samo još više uznemiriti. Ne radi to dijete namjerno, iz nekog inata, baš da vas osramoti! Jednostavno još nisu spremni za nošenje s frustracijom.
3) Smijati se ili oponašati dijete
Postoji ideja da nepoželjna ponašanja treba uvećati i “vratiti” djetetu. Na primjer, dijete počne vrištati, a vi počnete vrištati još glasnije. Ili se počnete glasno smijati. Pretpostavka je da će dijete vidjeti kako se ponaša i prestati s tim. Ova strategija ostavlja neželjene posljedice. Zamislite kako je to ponižavajuće! Osoba koju najviše voliš (mama ili tata) ismijava tvoje osjećaje. Ne želite da to vaše dijete osjeća ni trenutka.
4) Uvjeravati dijete
Možete se truditi koliko želite, no u trenutku afekta, dijete vas neće čuti. Ne može procesirati vaša objašnjenja, to ga samo još više uznemiruje.
No sigurno postoji nešto što možemo učiniti, zar ne?
Dobre strategije za nošenje s Tantrumima:
Najbolja moguća strategija je izbjeći tantrum. Svaki roditelj zna koje situacije su potencijalni izazivači bijesa.
Na primjer, idete u trgovinu i znate da će dijete željeti sve slatkiše koje vidi. Probajte izbjeći taj dio trgovine (i blagajne!). Ponesite distrakciju. Možete imati posebne “igračke za van” s kojima će se dijete igrati samo u ovim situacijama. Predvidite što bi moglo izazvati ispad i na vrijeme preusmjerite pažnju pjesmicom il pričom. Koristite svaki trik koji pali!
Ako se dijete uvijek ljuti kad treba obući cipele, razmišljajte unaprijed i napravite od toga igru. “Brzo! Pod se pretvara u lavu, trebaju nam čarobne cipele, inače ćemo potonuti!”
Puno dramatizirajte i afektirajte. Roditelji ponekad misle da su trikovi popuštanje djetetu. Djeca se trebaju lijepo ponašati i točka! No, odrastanje ne funkcionira tako.
Moramo naučiti regulirati emocije, a taj proces zna potrajati. Ali, možete pomoći djetetu tako da razgovarate o emocijama. Pričajte o svojim emocijama, gdje ih osjećate na tijelu, kako djeluju i što ih je uzrokovalo. Pomozite mu da prepozna i verbalizira vlastite emocije. Kad nauči uspješno prepoznavati i izražavati svoje emocije, i tantrumi će nestati.
No, ako ste baš usred nekog tantruma, imamo i par savjeta koji bi mogli pomoći.
Prvo, ostanite smireni! Vi pružate stabilnost i oslonac svom djetetu. Budite mu blizu, ali nemojte previše pričati. Pustite ga da izbaci sve iz sebe, strpljivo čekajte dok vikanje i ljutnja ne završe.
Ako postoji rizik da bi se dijete u fazi izljeva bijesa moglo ozlijediti, lagano ga zagrlite i držite dok se ne smiri. Pri tome je isto tako jako važno da budete mirni jer će dijete osjetiti vašu mirnoću i prije će se smiriti.
Kada se malo smiri, pružite mu podršku. Recite mu da ga volite i da će sve biti u redu. Dijete će u ovoj fazi vjerojatno plakati i osjećati olakšanje nakon što je izbacilo negativne emocije. Bravo!
Tak nakon što se smiri ide razgovor. Objasnite mu razloge vaše odluke. Iskoristite ovu situaciju za razgovor o emocijama i ponašanjima. Sve emocije su u redu, no sva ponašanja nisu u redu. Nemojte da „ne“ ostane samo na „ne“ jer će to znatno ubrzati proces ponovnog uspostavljanja njegove kontrole nad vlastitim emocijama i učiti ga kako ubuduće kontrolirati vlastite emocije.
Razmislite malo o pravilima u vašoj kući. Djeca koja osjećaju da ne kotroliraju ništa u svom životu, često protestiraju kroz tantrume. Imate li previše strogih pravila? Čuje li dijete prečesto “ne”? Ograničavate li, zbog određenih strahova, prilike za istraživanje? Ako ste se pronašli u ovome, možda je vrijeme za neke promjene.
Sjećate se da je spomenuto kako smo u tim situacijama uvjereni da drugi misle kako smo loši roditelji? Zapravo to nitko ne misli! Svaki roditelj se našao u tim situacijama mnogo puta. Vjerojatno vas gledaju puni empatije jer znaju koliko je teško nositi se s tantrumima.
Pogledajte ostale aktivnosti iz kategorija…
4 misli o “Izazovi roditeljstva – Temper Tantrum”