Došlo je vrijeme kada nas mališani više ne mogu tako lako iznenaditi, zar ne? Krivo! Još smo u vrlo dinamičnom periodu. Uz očekivane skokove u razvoju i rast zubi, petnaesti i šesnaesti mjesec s djetetom donosi mnoga druga iznenađenja. Naročito na komunikacijskom i emocionalnom planu. Zato krenimo i istražimo zajedno što možemo očekivati od djeteta.

Sadržaj

1. Čarobni tjedan – dio “tko više broji”
2. Riječi, od kojih neke i razumijemo!
3. Nova omiljena zanimacija – pješčanik
4. Modna osviještenost i izbirljivost
5. Konačno me (pomalo) zanimaju moje plišane igračke

U ovom članku pričamo o petnaestom i šesnaestom mjesecu djetetovog života. Ako želite pročitati o ranijim stadijima i prvoj godini života, pisali smo o svakom mjesecu u kategoriji prva godina djetetovog života. A ako tek startate s roditeljstvom, ili se pripremate postati roditelj, svakako biste trebali krenuti s člankom prvi mjesec novorođenčetovog života.

Čarobni tjedan – dio “tko više broji”

Mislili ste da su “čarobni tjedni” gotovi? Ne, ne. Po nekim teorijama, čak i u odrasloj dobi prolazimo neke faze nalik njima. Ili bar to možemo koristiti kao izliku za onaj neproduktivni tjedan kad smo plakali, živčanili i gledali serije na Netflixu. No nažalost, ove naše faze ne dovode do naglog razvoja novih vještina kao kod naših malenih.

Ovo je “čarobni tjedan” broj 9 (ipak brojimo) i zove se Svijet principa. Pomalo zastrašujuće. Javlja se oko 64 tjedna života, a to je preračunato 14.8 mjeseci. Što možete očekivati? Uh. Mi uvijek primijetimo da se nešto događa po iznenadnim problemima sa spavanjem.

L. najčešće dobro spava i ima prilično stabilan raspored, no tijekom čarobnih tjedana treba joj dugo da zaspe i često se budi. Ovaj put javilo se i nešto novo – htjela je da prilikom uspavljivanja u sobi budu i mama i tata inače bi nastao pakao. To je trajalo par dana, no bilo je prilično intenzivno. Još jedna novost je i percepcija vlasništva, npr. jako bi joj smetalo kada bi tata uzeo nešto mamino, npr. mobitel ili novčanik. Nekoliko dana opet je odbijala kupanje u kadici. 

To je samo nekoliko stvari, no dovoljno da zaključimo kako su čarobni tjedni stvarno naporni. No puno je lakše nositi se sa svim ovim izazovnim situacijama kada znamo da je to normalna razvojna faza. Vi ste u redu, vaše dijete je u redu. Nije ništa što ste vi učinili, samo faza koja je priprema za nove, bolje stvari. A koje su to?

Više riječi, više razumijevanja i više emocija. Početak igranja uloga i imitacije, eksperimentiranje s da i ne i još puno toga. Tu su i neka manje lijepa, no ipak važna ponašanja poput izbirljivosti i izražavanja svojih želja i zahtjeva. Možete primijetiti čak i pojavu agresivnog ponašanja. Ovo je vrijeme kada vaša mala beba počinje shvaćati da je osoba za sebe, a ne mamin produžetak. Ima osjećaje, želje i potrebe! Može i želi puno toga samostalno napraviti. Da, nitko nije rekao da je ovo jednostavan period.

Tantrumi se nastavljaju, i to vjerojatno jači nego prije. Posebno su česti kad je dijete gladno, umorno ili izloženo previše podražaja, pa je poželjno spriječiti takva stanja. Jedan od čestih povoda tantruma je komunikacija, odnosno šum u komunikacijskom kanalu. Dijete nam nešto želi reći ili pokazati, a mi shvatimo nešto skroz drugo ili ga uopće ne doživljavamo. Kako frustrirajuće! Njihov način razmišljanja je još uvijek vrlo rigidan. Hoće da napravimo ovu vrlo specifičnu stvar, na točno određeni način. Svaki krivi korak može izazvati toliko tuge i ljutnje.

I to nama može biti čak i smiješno, ali u tim malim glavama, jako je bitno. Nikad ne smijemo ismijavati djetetove osjećaje čak i ako mi smatramo da to “nije razlog za plakanje”. Nemojte objašnjavati zašto je nešto nemoguće nadugo i naširoko. Umjesto toga probajte verbalizirati što dijete osjeća. “Ljuti te što ne možeš staviti kocku u autić. Želiš da ti pomognem.” Čekajte reakciju pa ponudite alternativu. “Hoćemo probati staviti ovu (manju)?” Ili probajte napraviti nešto skroz neočekivano, npr. staviti kocku preko oka i povikati da je to čarobno oko, a da ste vi moćni gusar Bezbradi. Uživajte u smijehu. Jedna od boljih stvari u ovom periodu je što dijete počinje prepoznavati humor.

Riječi, od kojih neke i razumijemo!

Naša mala je uvijek bila pričalica. Sad već ima prilično dobar vokabular. Iskreno rečeno, neke od riječi samo mi razumijemo. Banana je nana, medvjed je bo, drvo di, majica ma. Onomatopeja je još uvijek vrlo izražena pa za ovcu kaže ba, majmuna uu-aa, kravu mu, piti glu-glu, a kolica ili auto brm-brm. To je samo mali dio. Neke riječi imaju i više značenja tako da je kontekst ključan. Nedavno je počela govoriti da i ne (češće ne!) te sad već možemo voditi prilično zanimljive razgovore. Razumije iznenađujuće puno. Prepoznaje gotovo sve uobičajene životinje, dijelove tijela i hranu.

Nedavno je usvojila jedan prilično napredan koncept – razlikovanje moje/ja i tvoje/ti. Jedna od dražih aktivnosti joj je pokazivanje dijelova tijela. “Gdje je moj nos/tvoje uho/moja noga/tvoja obrva?” Možete koristiti i slike pa pitati ili pokazivati tko su ljudi na slikama. “Gdje si ti? A gdje sam ja? Tko je ovo?” L. za sebe kaže ja!

Razvoj govora, kao i bilo koji drugi miljokaz, je vrlo individualan i nije bitno govori li dijete u ovom periodu 3, 5 ili 20 riječi. Uspoređivanje nije korisno, no često ga je teško izbjeći. Pa ako se pitate kako poticati djetetov govor, ovo su neke stvari koje mi radimo, a mislimo da tu pomažu:

Puno čitanja. L. ima već više od 20 knjiga i svaki dan pregleda bar pet. Često idemo i u knjižnicu posuditi nove. Knjižnica i knjižare su joj među omiljenim mjestima i obožava prekopavati police pune knjiga. Ljubav prema knjigama se uči tako da je bitno da roditelji budu model za to ponašanje ili da dijete ima nekog u svojoj okolini tko može preuzeti tu ulogu. Najčešće čitamo zajedno, zapravo pokazujemo i imenujemo što vidimo na slikama. No ponekad je raspoložena za slušanje cijele priče u komadu. Posebno prije spavanja, 2 priče su dio našeg rituala uspavljivanja.

Pričanje i slušanje. Interakcija je ključna u usvajanju jezika. Pričajte djetetu o tome što sad radite i koji su planovi. “Idemo jesti pa promijeniti pelenu i idemo van! Gdje ćemo ići?” Verbalizirajte što oni rade i što vide. “Piješ vodu. Sigurno si žedna!” Pitajte i čekajte odgovor. “Jesi gotova s jelom?” Dramatizirajte i glupirajte se! Primijetila sam kako se moj osjećaj srama znatno smanjio otkako sam postala majka. Pjevanje i plesanje na ulici? Nema problema! A iskreno rečeno, nitko i ne gleda. Dajte izbore djetetu. “Hoćeš obući majicu s plavim brodom ili s malom mačkom?” Tako ćete im pomoći da shvate po čemu se stvari razlikuju i također, da oni mogu utjecati na neke događaje. To će i značajno smanjiti tantrume.

Primite i proširite. Jedna od poznatih tehnika za usvajanje jezika je proširiti to što je upravo rečeno. Na primjer, ako dijete vidi pticu i kaže “gu” (to je naša riječ), vi možete reći “O da, vidim pticu, leti nebom! Kako ptica leti?” I onda čekate da počnu mahati ručicama. Komunikacija!

Bez (puno) ekrana. Ovo je kontroverzna tema. Mnogi roditelji smatraju televiziju korisnom za usvajanje jezika. No napravljeno je puno istraživanja na tu temu i rezultati pokazuju da to nije točno. Djeca koja su više izložena ekranima imaju niži vokabular, slabije razvijenu maštu, lošiju sposobnost koncentracije, da ne spominjemo motoričke vještine. Djeca mlađa od 18 mjeseci nemaju nikakve koristi od gledanja televizije. Je li to baš štetno? Vjerojatno ne, istraživanja su uglavnom korelacijskog tipa pa ne možemo govoriti o kauzalnosti. Ja bih to nazvala oportunitetnim troškom.

Postoji toliko drugih, boljih stvari za djecu u ovom periodu života nego što je pasivno gledanje televizije. Ili korištenje bilo koje “edukativne” aplikacije. Tehnologija nije bauk i bit će neizostavan dio djetetovog života, no ne još. Pričali smo puno o senzomotoričkom razvoju i znate da je jedna od glavnih karakteristika brzo i multimodalno učenje. Diranje svakojakih tekstura, mirisanje, stiskanje, bacanje, kotrljanje – to su najbolje metode učenja u ovom periodu i treba ih maksimalno iskoristiti. Ništa strašno se neće dogoditi ako dijete tu i tamo pogleda crtić, no mi smo odlučili pričekati još neko vrijeme.

Nova omiljena zanimacija – pješčanik

Već ste sigurno primijetili kako malci brzo mijenjaju preferencije prema određenim aktivnostima. Jedan dan ih ne možeš držati podalje od ormara a za par dana jedino na što se lijepe je pećnica. Da, da, sve to i mi prolazimo. No idemo pričati o onome što se smije. Već smo pričali o igralištu i toboganima u članku o 13. i 14. mjesecu života. Bila je luda za njima! Još uvijek su joj (ponekad) dragi, ali sada ima novu najdražu aktivnost – pješčanik!

Mislim da bismo čitav dan mogli provesti u pješčaniku. Iskreno rečeno, već nam je pomalo i dosta tih pješčanika. No ona ih obožava! Kad smo prvi puta zagazili u pješčanik s 15 mjeseci, bilo je nedoumica. Nova tekstura, polako pomicanje na prstima, dvojba uzeti li pijesak u ruku ili ne. No vrlo brzo joj je pješčanik postao prirodna okolina. Ponekad nam se čini da donesemo kući pola pješčanika s nama.

Gura ruke u pijesak, zakopava si noge, trpa si u majicu… Hvala bogu da ga je prestala jesti, no i to je bio “hit” jedno kratko vrijeme. I sve te igračke! Ima svoj set igračaka za pješčanik koji je već sama naučila staviti u vrećicu kada idemo van i zna ih pokupiti kada se vraćamo kući između svih ostalih tuđih igračaka. Tuđe igračke, e to je najbolji dio.

Dok boravite u pješčaniku (ili pored njega), možete promatrati interakcije među djecom i njihove osobnosti. Već smo pričali o paralelnoj igri i u ovoj dobi se još sve svodi na to. Bebači će sjediti jedni kraj drugih, ali će i dalje svatko raditi svoje. No zanimljivo je kako se tko ponaša u prisutnosti druge djece i to nama roditeljima daje priliku za dodatno podučavanje. Neka djeca će samo uzeti što žele, čak i iz ruku drugog djeteta. Neka će izbjegavati blizinu druge djece dok će neki burno reagirati ako im itko poremeti planove.

Naša mala je uglavnom “šuljalačke” prirode. Prvo će proučiti okolinu, onda će polagano, nonšalantno doći do igračke koja ju zanima, zgrabiti je i početi se igrati s njom (a obožava skupljati kantice na jednu hrpu). Ali barem je razumna i vrati stvari ako je tražimo da vrati vlasniku.

A tu se krije prava prilika za podučavanje. Sasvim je normalno da djeca uzimaju tuđe stvari i da će doći do sukoba i frustracije. Ali to je nešto do čega dolazi kroz čitav život. U većini slučajeva djeca će učiti jedna od drugih. Poput: ako uzmem tuđe stvari, naljutit će se. Drugi će i meni uzimati moje igračke, baš kako i ja uzimam tuđe. 

Mi kao roditelji ih tu isto možemo usmjeriti na pravi put. Reći im da nije u redu uzimati tuđe stvari bez pitanja i da trebamo vratiti to što smo “posudili”. Ili da je pohvalno ako dijelimo i dopustimo drugima da se igraju s našim igračkama. Ali nikada ne smije postojati prisila da dijete mora dati svoje igračke drugima. To su njihove igračke i oni moraju odlučiti žele li ih podijeliti. Mi smo tu samo da ih prisjetimo kako postoje određena očekivanja i socijalne norme, što je pristojno i što zauzvrat mogu očekivati od drugih. 

Nije da će to sve razumjeti u ovoj dobi, no to je temelj za buduće ponašanje i važan korak u učenju kako se ophoditi prema drugima na pravilan način.

Modna osviještenost i izbirljivost

U ovom periodu pojavila se još jedna “divna” osobina! Odjednom je naše, šesnaest mjeseci staro dijete, razvilo smisao za modu! Ne možemo tvrditi utječe li spol na to ili i roditelji dječaka prolaze kroz istu fazu. Kladim se da prolaze jer je to bila šala u vezi modne osviještenosti. Definitivno se radi samo o izbirljivosti.

Prošli su dani kada smo mogli zgrabiti prve hlače koje dohvatimo u ormaru. Ako to napravimo, mala je šansa da će ih uopće i pogledati, a pogotovo staviti na sebe. Sada posjeduje i omiljenu odjeću, a kada je ta na pranju (što je često, jer prolijevanje jogurta po sebi je baš fora) nastaje problem. Ima i omiljeni body za spavanje, jedan s autićem i svaku večer kada se spremamo na spavanje spominje body “brm brm!” I ako “brm brm” nije na raspolaganju, dolazi do još jednog tantruma prije standardnog “vrijeme je za spavanje” tantruma.

No mi smo odrasli ljudi i mudriji od šesnaest mjesečnog djeteta, zar ne? Hajdemo reći da se slažemo. I tako smo uspjeli razviti neke strategije kako se nositi s tim izazovom. Sada, kada planiramo da obuče određeni komad odjeće, super smo uzbuđeni, i to mislim ekstatični u vezi tog komada odjeće. Komentiramo slike, srca, cvijeće, zeku, ma sve što se nalazi na toj odjeći a moglo bi joj privući pažnju. Dakle, komentiramo tu odjeću kao da je najljepša koja postoji u čitavom svemiru i (ponekad) upali! Zaintrigira se za detalje na odjeći i onda ih veselo pokazuje još i kada je ta odjeća konačno na njoj. Jednom je čak i slika psa (obožava pse) na etiketi bila dovoljna da na sebe stavi, inače nimalo impresivan bodi, samo zato što smo joj pokazali da je psić dio tog bodija.

Još jedna odlična strategija je ponuditi joj dvije stvari na izbor i neka ona izabere što hoće obući. Ovo je odlično i zato što je davanje izbora djeci u ovoj dobi vrlo važno za razvijanje njihove nove potrebe za neovisnošću. A davanje izbora pri biranju odjeće je vrlo jednostavan, a moćan način za ispunjavanje te potrebe. U većini slučajeva je zapravo nevažno što će obući a njima taj izbor može, u ovoj fazi, biti jedna od najvažnijih stvari. Najbolje je ipak izbor ograničiti na nekoliko (najbolje dvije) stvari kako ih ne bi preplavili s opcijama.

Dosta od nas o modi. Nadamo se da nemate tih modnih problema. Ako ipak imate, probajte oblačenju pristupiti entuzijastično i dajte im izbor pri odabiru što će obući. I vidjet ćete, ovim strategijama možete stati na kraj i ovom izazovu.

Konačno me (pomalo) zanimaju moje plišane igračke

Kladim se da i vi imate punu kuću plišanaca. Mislim da je to najdraži poklon svakoj odrasloj osobi kada poklanja jednogodišnjaku. Mi ih isto imamo punu kuću, i do nedavno, glavna funkcija im je bila skupljanje prašine. No s 15 mjeseci, naša mala je počela pokazivati sve više prisnosti prema njima.

Iskreno, nije da je odjednom poludjela za njima, no ipak su joj 3 omiljena zaslužila mjesto na krevetu uz nju dok spava. I gotovo svake večeri prije spavanja, tata mora dat pusu i plišancima! I s vremena na vrijeme joj dođe da ih grli i obožava dok plešu. Naravno, mama i tata moraju “natjerati” plišance da plešu, ona je samo promatrač s velikim osmjehom na licu. 

Tako da možete očekivati i od svog djeteta sve više i više izražavanja pozitivnih osjećaja prema igračkama i živim bićima. Počet će se sve više grliti, ljubiti i maziti, posebno ako su opažali ta ponašanja i od vas – roditelja. Zato se nemojte ustručavati pokazati prisnost prema  svom partneru ili drugim bliskim osobama pred djetetom jer ona uče od vas da je u redu nekoga zagrliti. I bolje grliti nego udarati ili ugristi, a svi znamo da takvih ponašanja ne fali u ovom razdoblju djetinjstva.

I to bi bilo sve što smo pripremili za ovaj članak o tome što se dogodilo u petnaestom i šesnaestom mjesecu bebinog života. Naravno de je tu bilo puno više događanja, ali na to ste se već sigurno naviknuli. Nove, “uzbudljive” situacije na dnevnoj bazi. Nadamo se da ste pronašli nešto korisno u ovome članku, ili da vas je bar utješila spoznaja da ne proživljavate jedini neka izazovnija ponašanja. Zato nam se pridružite ponovno i za dva mjeseca kada ćemo pisati o sedamnaestom i osamnaestom mjesecu djetetovog života.

Pribilježite se na Newsletter

Pogledajte ostale aktivnosti iz kategorija…