Velike promjene i primjetan razvoj se nastavljaju se i do kraja četvrte godine života. Očekivanja su možda već poznata (kognitivni razvoj, izazovi u emocionalnoj regulaciji), ali idemo vidjeti što točno možemo očekivati od četverogodišnjeg djeteta.

---

Sadržaj

1. Skok… Miljokazi i izazovi koje možete očekivati
2. Zamisli, objasni, odglumi!
3. Želim nacrtati baš ovo
4. Nešto novo čeka nas, pričajmo tad na sav glas

---

Ovaj članak se fokusira na drugu polovicu četvrte godine života djeteta. Ako vas ipak zanima što očekivati od djeteta od rođenja do napunjene treće godine života, možete pronaći relevantne informacije u kategorijama prva godina djetetovog života, i  druga godina djetetovog života. A ako vas zanima što očekivati u prvih 6 mjeseci četvrte godine života, pogledajte Što očekivati od tri i pol godine starog djeteta.

Skok… Miljokazi i izazovi koje možete očekivati

Obećali smo da više nećemo spominjati skokove u razvoju, ali… Definitivno možete očekivati velike promjene u kognitivnom razvoju, motoričkim vještinama, te već svima dobro poznate promjene u obrascima spavanja i emocionalnoj regulaciji.

Prvo što biste mogli primijetiti su mnogo češći i jači emocionalni izljevi. Doći će do velikih oscilacija u emocijama na dnevnoj bazi i to može potrajati nekoliko tjedana (čak i mjeseci). To znači da mi, roditelji, moramo pripremiti strpljenje i poslužiti kao čvrst oslonac za teške trenutke kroz koje će mališani prolaziti. Definitivno je lakše kada znamo da je to normalno i da se emocionalne oscilacije očekuju u ovom razdoblju. Razvoj mozga, hura! Dolazi uz neke nuspojave.

Sljedeća stvar koju ćete sigurno primijetiti su poremećeni obrasci spavanja. Pripremite se na puno kraće trajanje spavanja i teži proces uspavljivanja. Teškoće sa spavanjem isto tako mogu trajati nekoliko tjedana. Dobra stvar je što djeca blizu četvrte godine obično dobro spavaju cijelu noć nakon što konačno zaspu. Razlog zašto dolazi do teškoća s uspavljivanjem je djelomično i zbog toga što mozak radi punom parom – još jedna stvar koju ćete primijetiti kako se približavate četvrtom rođendanu. Neke dobre taktike koje ovdje možete primijeniti je da se bavite samo mirnim aktivnostima prije spavanja, čitanjem ili slušanjem ne previše uzbudljivih priča za spavanje i, pogađate, strpljenjem.

Još jedna stvar koja se često pojavljuje je regresija ili nazadovanje u nekim ponašanjima. Da se podsjetimo, regresija je kada dijete “zaboravi” vještine koje je već naučilo ili se ponovno ponaša na načine koji su specifični za mlađu dob. To može biti vrlo zbunjujuće i frustrirajuće za roditelje, ali zapravo, to je nešto sasvim normalno i traje kratko. Dakle, ako primijetite stvari kao što su stavljanje nejestivih stvari u usta, jedenje rukama iako je dijete prije jelo žlicom, ponovno mokrenje u krevet ili slična ponašanja, možete posumnjati da je to zbog očekivane regresije. Ovdje je važno ne posramljivati dijete. Vjerojatno ste često čuli odrasle kako govore stvari poput: “jesi li ti mala beba?”, ali to neće nimalo pomoći! Naprotiv, to može samo ostaviti negativne posljedice na djetetovo samopouzdanje. To može dovesti i do toga da se dijete samo počne sakrivati od vas kako bi se izbjeglo posramljivanje i prigovaranje. 

Umjesto toga, ono što možete učiniti je pokušati zamijeniti neželjena ponašanja prihvatljivijim ponašanjima. Gotovo ispod svakog ponašanja se krije neka potreba. Pa ako, na primjer, dijete žvače kosu ili rukav, možete mu ponuditi neke igračke za žvakanje. Ako je dijete ponovno počelo jesti prstima, možda neke senzorne aktivnosti poput modeliranja s glinom ili igranje s pijeskom mogu pomoći u zadovoljavanju djetetovih potreba. Upamtite, ovo nije prva, niti posljednja regresija, a najbolji način da ju prođete je uz puno strpljenja i podrške djetetu.

Uh, ovaj je odlomak za sada bio prilično pesimističan, zar ne? No nisu sve samo izazovi i testiranje strpljenja. Sa svakim skokom… Mislim, sa svakom novom prekretnicom, postoji mnoštvo novih vještina i sposobnosti koje djeca razvijaju. A to nas vodi do sljedeće stvari…

Zamisli, objasni, odglumi!

Svi smo već primijetili da uz velike skokove… ovaj… razvoj dolazi i do pojave novih vještina. Niti ovaj put nije drugačije.

Prvo što možete primijetiti je još bujnija mašta i detaljnije pripovijedanje. Sada to nije samo zamišljanje različitih likova i stvari, već razrađene igre uloga s puno detalja.

Tako će, na primjer, imaginarni likovi imati ime, povijest, specifičan izgled i ponašanje. Ako djeca odluče igrati ulogu tog lika, čak će se i obući kao lik te možda čak i promijeniti način na koji govore i na koji se kreću.

Već smo puno pričali o simboličnoj igri, te možete pogledati i prethodni članak o promjenama u prvih šest mjeseci nakon treće godine. Nije na odmet ponovno spomenuti kako je igra, i to najviše nestrukturirana igra,  najvažnija aktivnost za djecu jer kroz igru ​​uče, stvaraju razumijevanje i uče se nositi s emocijama. Stoga ne čudi da se način igranja mijenja kako dijete raste. To je dinamičan i evoluirajući proces koji nam jasno otkriva djetetove trenutne okupacije.

Još jedna stvar koju možete primijetiti je puno veća potreba za fizičkom aktivnošću. Dijete se može ponašati “kao na iglama” čitav dan, da nema niti minute mira. To ponekad može biti nezgodno – kada dijete počne izvoditi akrobacije u skučenom prostoru što može predstavljati opasnost od ozljeda. A većina stanova su previše skučeni za djetetove potrebe kretanja.

Ali to nije nešto što bismo trebali sprječavati. Iako je prva stvar koju želimo reći “prestani se vrtjeti, spotaknut ćeš se i ozlijediti se”. Razumljivo je zašto,  ipak smo mi, u mnogo čemu, odgovorni za sigurnost djece. Ali djeci je potrebno da se vrte, kotrljaju, skaču i izvode ostale akrobacije. Ove aktivnosti pomažu u razvoju mozga i mogu biti umirujuće za dijete – nešto što je vrlo korisno budući da im mozak radi punom parom. Ako vas zanima više o ovoj temi, a dobro stojite s engleskim jezikom, možete pogledati Spinning, rolling, and swinging! Oh my! članak.

Ukratko, uvijek je dobro podupirati i poticati slobodnu igru, čak i riskantnu igru zato što pomaže razvoju posebnih neuralnih puteva, ali i jačanju djetetova samopouzdanja i osjećaja kontrole. Pregrizite jezik i umjesto “Pazi!”, samo ostanite blizu i promatrajte. Dijete će vam dati do znanja kad treba pomoć i onda možete dati neki konkretniji savjet, poput “Stavi nogu na ovu donju šipku”. 

I kako najbolje pristupiti zadovoljavanju potrebe za kretanjem? Neki od vas možda toliko niti ne primjećuju tu potrebu. Ako dijete provodi puno vremena vani ili u vrtiću, može imati dovoljno mogućnosti za kretanje. Ali ako većinu vremena provodite u zatvorenom prostoru, dobro je planirati više aktivnosti na otvorenom, gdje će se dijete moći slobodno kretati bez ikakvih opasnosti.

Možete modificirati unutarnje okruženje kako biste ga učinili sigurnijim. Pomicanje namještaja i postavljanje mekane prostirke učinit će okoliš mnogo sigurnijim za razne akrobacije. Možete odrediti i posebno mjesto u kući za aktivnu igru. Pridružite se zabavi! Roughhousing ili “gruba” igra (kontaktna igra) ima jako puno koristi. Odlična je za povezivanje s djetetom, izbacivanje energije, ali i proradu emocija. Jeste za jednu borbu jastucima?

Želim nacrtati baš ovo

Umjetnost je jedan od najmoćnijih alata za samoizražavanje. I to postaje sve očitije kod djece u ovom periodu. Sad su zainteresirani za specifične motive, ideje i interese. Počinju smišljati i planirati svoje crteže. Prije je uglavnom bio bitan proces, stvaranje je bio cilj sam po sebi. No sad, naši četverogodišnjaci žele proizvesti specifične svari i to na način na koji su zamislili.

Crteži postaju sve detaljniji i realističniji. Crteži ljudi uglavnom imaju nekoliko dijelova. Razmišljaju o bojama, pozadini i dodacima.

Nekad ćete ih čuti kako kritiziraju svoj rad. “O, nisam nacrtao cipele dobro, prevelike su” ili “Ovo baš ne liči na psa”. Koliko god teško to bilo, probajte ne razuvjeravati s komentarima tipa “Ma ne, super je!”. Umjesto toga, budite znatiželjni – “Hm, zamišljala si to drugačije, ha? Ispričaj mi.” 

Perfekcionizam se neće umanjiti s pohvalama i odobravanjem drugih. Zdravo suočavanje s pogreškama je prihvatiti da se one događaju. Zdravo je moći izraziti sve svoje osjećaje, čak i strah ili tugu jer nisi nešto dobro napravio, i vidjeti da se ništa strašno nije dogodilo. Još uvijek si voljen.

Naravno, uvijek je okej primijetiti zanimljive detalje ili ponuditi drugu perspektivu, ali ne kao obrambeni mehanizam. Dijete bi moglo dobiti ideju da su njegovi roditelji jako emocionalno angažirani oko njegovih uradaka. “Vau, moja mama postane jako uznemirena kad kažem da nisam nešto dobro napravio. To znači da je to loše.” Postoji taj instinkt u nama da “zaštitimo” ljude koje volimo jer se osjećamo bespomoćno i nelagodno kad primijetimo njihovu tugu. No, najbliskiji smo kad možemo podijeliti sve naše ranjive misli i emocije i biti prihvaćeni, bez osuđivanja i razuvjeravanja.

Postoji nešto što se zove mindset i važan je psihološki koncept. Opisuje kako promatramo naše vještine i sposobnosti – kao trajne, urođene ili kao podložne promjeni. Prvi mindset se zove fiksni i prilično je defetistički – ono smo što jesmo i ne možemo se značajno mijenjati. Drugi je “growth mindset” – možemo mijenjati svoje vještine, znanja i ponašanja uz dovoljno truda. Riječ još je tu vrlo važna. Okej, ne možeš to napraviti – još. Možeš postati bolji u tome, ako nastaviš vježbati. 

Naše vještinu su, naravno, limitirane s puno faktora – možda nećeš postati super u nečemu, ali ćeš uvijek postati malo bolji ako uložiš trud. Umjesto one stare “Vježbom do savršenstva”, korisnije i točnije bilo bi “Vježbom do napretka”.

Osim izražavanja ideja i interesa, umjetnost je i odličan terapeutski alat. Posebno kod djece, umjetnost može biti način nošenja sa strahovima i tugom. Oni su konkretni mislioci i stavljanje misli i emocija na papir zaista pomaže.

Super strašan lik iz knjige ili crteža? Idemo ga nacrtati! Potaknite dijete da doda smiješne detalje, kao brkove od jogurta ili špagete koji vise s uha. Ili možda taj lik stvarno voli zelenu boju i jagode, baš kao i vaše dijete. Ili nacrtajte cijelu njegovu obitelj. Puno je ideja, ali važno je to raditi u dogovoru s djetetom, da ne biste postigli kontraefekt.

Proces stvaranja umjetnosti je odličan alat za generalnu relaksaciju i smanjivanje anksioznosti. Zato uvijek imajte papire i olovke na vidljivom mjestu. Crtkanje i šaranje, modeliranje gline i plastelina, razvlačenje tijesta – sve su to jednostavne stvari koje mogu umiriti prestimulirani mozak. Pridružite se zabavi! Stvarajte zajedno i pokažite kako je umjetnost zabavna. Neka postane dio obiteljskog života. Vrijedno joj je dati prioritet jer zaista može pomoći našem mentalnom zdravlju.

Nešto novo čeka nas, pričajmo tad na sav glas

Kao i puno drugih pjesama iz Susjedstva Tigrića Danijela, i ova je zarazna i iznenađujuće učinkovita. Često smo ju pjevušili u našoj kući jer je bilo nekoliko “prvih” događaja u ovom periodu.

I kao što pjesma spominje, jedna od najvažnijih stvari kad radimo nešto novo i očekivano, je objasniti što će se događati. U vrlo konkretnim terminima, jer su mala djeca konkretni mislioci i ne nose se dobro s apstraktnim pojmovima.

Evo primjer s prvog odlaska na šišanje, bilo je nekako ovako: “Idemo u frizerski salon kraj trgovine. Tamo ćemo upoznati tetu frizerku koja će te šišati. Možeš ju pitati kako se zove i ti reći njoj svoje ime. Onda ćemo pričekati dok bude tvoj red. Kad bude tvoj red, sjest ćeš na stolicu koja se može mrdati gore-dolje i teta frizerka će te namjestiti. Stavit će poseban plastični ogrtač oko tvog vrata i tijela da ostaneš čista. Pokazat ćemo joj sliku frizure koju si odabrala. Malo će ti pokvasiti kosu, počešljati i onda rezati sa škarama. Poslije će ti osušiti kosu s fenom. Što te još zanima?” Pričali smo i o tome što bi mogla ponijeti da joj bude ugodnije.

Možete, posebno za manju djecu, nacrtati slikovnicu o tome što će se događati i ponijeti je sa sobom!

Nekad ne znate što će se događati ili ne znate sve detalje, i to je okej. Možete podijeliti svoje pretpostavke ili probati saznati neke ekstra informacije. Na primjer, ako idete kod zubara, saznajte kako se zove ili možda nađite njihovu sliku na webu. Ako idete na novo mjesto, prošetajte oko tog mjesta nekoliko dana ranije. Ima i prekrasnih problemskih slikovnica za neke specifične situacije.

Najvažnija je iskrenost, ali i ne preplavljivati dijete sa zastrašujućim detaljima. Ako dijete pita hoće boljeti, odgovorite iskreno. “Moglo bi boljeti/biti neugodno.” Onda pitajte “Što bi mogao/mogla učiniti da to bude malo lakše?” Pomozite sa strategijama. Disanje, brojanje, vizualizacije, pričanje priče… Probajte par puta. Neka dijete odabere koju će strategiju koristiti, to povećava vjerojatnost da će je uspješno upotrijebiti. 

Na kraju, vjerojatno će biti puno simboličke igre oko ovog novog događaja – to je iznimno korisno u procesiranju i integraciji toga što se dogodilo, posebno ako je bilo nelagodno. Neizražene emocije mogu ostati u našem tijelu i ovo je odličan terapeutski alat za njihovo oslobađanje.

Potaknite dramsko izražavanje! Pridružite se igri i pratite djetetove ideje. Vjerojatno ćete glumiti malog, prestrašenog lika, a vaše dijete će biti zastrašujući doktor, zubar ili učitelj. To je uglavnom njihova preferirana uloga u ovom kontekstu, jer pokušavaju uspostaviti ponovni osjećaj kontrole. Slijedite njihove ideje i budite dramatični, malo prenaglašeni. Slijedite hihotanje – ako je tu, na dobrom ste putu.

I ovime završavamo četvrtu godinu djetetovog života. “Vidimo” se opet za godinu dana kada ćemo imati više informacija, i kada ćemo moći podijeliti iskustvo iz prve ruke o petoj godini života. A vrijeme leti, pa će i peti rođendan stići dok se okrenemo. Do tada, sretno roditeljstvo!

Pribilježite se na Newsletter

Pogledajte ostale aktivnosti iz kategorija…