Bližimo se kraju druge godine života. Ako bi devetnaesti i dvadeseti mjesec trebali opisati u nekoliko riječi, to bi bilo – brzi razvoj govora i brzo kretanje. No ima toga mnogo više, zato nam se pridružite u istraživanju zanimljivosti koje možete očekivati u ovom razdoblju.

Sadržaj

1. Bum! Rječnik je eksplodirao
2. Idemo, pauza je gotova! Trčanje i kretanje
3. Želim to napraviti sama! Potreba za samostalnosti
4. Ponovno spavanje, odnosno nedostatak spavanja
5. Daj meni, hoću pomoći! Uključivanje u aktivnosti
6. Što je kakica i kamo je nestala?
7. Par zanimljivih i smiješnih anegdota iz 19 i 20 mjeseca

Ako želite pročitati o mjesecima iz prve godine života, možete ih pronaći u kategoriji prva godina djetetovog života. A ako ste tek postali roditelj, ili se tek pripremate to postati, možete krenuti s člankom prvi mjesec novorođenčetovog života.

Bum! Rječnik je eksplodirao

Već smo spomenuli (malo se i hvalili) kako naša todlerica ima odlične verbalne sposobnosti. Razumijevanje je joj je uvijek bilo impresivno, a to je zapravo i najvažnije u ovoj dobi. No zadnjih par mjeseci, produkcija govora je eksplodirala. To je nekako došlo preko noći. Jedan dan je samo počela ponavljati sve što čuje. Čak i neke dosta kompleksne riječi poput “majmun” i “pingvin”. To nas je prilično iznenadilo, ali i osvijestilo kako sad moramo biti stvarno dobri modeli ispravnog i primjerenog govora. I nema više tračanja!

Pred kraj 19. mjeseca, počela je i sa sklapanjem rečenica. Većinom su to komande: “Mama daj piti”, “Tata drži”. Nema više pretvaranja da ne razumijemo što želi. Šalu na stranu, život je puno jednostavniji otkad može izraziti svoje želje i potrebe. Kada te nitko ne razumije, prirodno je da postaneš frustriran i uzrujan. To je glavni razlog javljanja tantruma, a oni su puno češći kod djece koja manje pričaju. No komunikacija je više od samog govora, ponekad treba biti kreativniji. Odličnim su se pokazala vizualna pomagala. Neke od ideja su slikovni prikaz dnevnog rasporeda ili slike ljudi/aktivnosti/stvari koje dijete može koristiti kad nešto želi.

Djeca su kao spužve, a to je najočitije prilikom učenja govora. Uče s takvim interesom i brzinom. Učenje je jednostavno “normalan” život za njih, oni to ne doživljavaju kao mi malo veći. No i to trebamo osvijestiti. Nije potrebno “podučavati” dijete gotovo ničemu, ne u onom smislu u kojem mi vidimo učenje.

Učenje po modelu i slobodno istraživanje su idealne metode. Pokažite svojim primjerom ono što želite da dijete radi. Pričajte s vašim djetetom o svakodnevnim aktivnostima i dajte im priliku da odgovore. Čitajte s njima, no poštujte njihov tempo i interese. I ne uspoređujte s drugom djecom, znate da je razvoj sposobnosti vrlo individualan. No informirajte se o razvojnim očekivanjima u određenoj dobi i upozoravajućim znakovima i provjerite sa stručnjakom ako ste zabrinuti.

Idemo, pauza je gotova! Trčanje i kretanje

Onako je kako smo se i bojali. Kada je naša mala prohodala, otkrila je hrpu novih načina za rizično ponašanje. Ništa je ne sprječava u misiji istraživanja. A testiranje izdržljivosti (strpljenja) mame i tate je dovedeno na jednu posebnu razinu.

Već smo pričali o djetetovim prvim koracima u članku o 17 i 18 mjesecu djetetovog života. I predvidjeli smo da će do kraja dvadesetog mjeseca već i trčati. I nismo pogriješili. Ne samo da trči, već i pleše, vrti se i skače neumorno. Sve je to super, no to donosi i mnoge opasnosti, pogotovo u novom, nepoznatom prostoru. Zato mama i tata moraju biti stalno na oprezu da mali nestaško ne bi napravio neku nepodopštinu. Najbolje je prilagoditi okolinu što je više moguće jer je kretanje u ovoj dobi jedna od glavnih i nezamjenjivih aktivnosti.

No, sve u svemu, bili smo iznenađeni kako je brzo postala spretan hodač. U dva mjeseca nakon što je prohodala, jako je stabilna i vrlo rijetko izgubi ravnotežu. Valjda ju je 17 mjeseci pripreme uistinu i pripremilo za hodanje. A sada je nezaustavljiva. Pogotovo u zatvorenim prostorima. Samo trči gore dolje kao da joj gori pod nogama.

Zanimljivo, vani je potpuno druga priča. I dalje preferira bilo koji oblik transporta nad vlastitim nogama. Prestali smo gotovo u potpunosti koristiti kolica zbog jednostavnosti i fleksibilnosti hodanja. No to znači da su nam ruke znatno ojačale od silnoga nošenja 11 kilograma na rukama. Zato je klokanica i dalje ostala standardni dio opreme za van. Motiviramo je da hoda, i to uglavnom pali. No recimo da nam se sada brzi odlazak do dućana pretvorio u aktivnost koja traje i duže od sat vremena.

No kod kuće (ili u trgovini), potpuno druga priča. Nikada se ne bi umorila. I tu smo se počeli služiti plesanjem kao odličnom metodom zadovoljavanja potrebe za kretanjem. Ponekad će plesati i sama, ali i dalje preferira plesati s partnerom. Zajednički ples joj je super zabava, a nama odlična tjelovježba.

Skakanje u zrak je još uvijek pomalo izazov, ali i tu je postignut veliki napredak. Imitiranje zeke kako skače je super zabavno i zato vrlo često skakućemo, kako po ulici tako i u stanu. A tek vrtnja! Vrtnja je odlična aktivnost za razvoj koordinacije i balansa. Postoji snažna korelacija između vještine vrtnje kod male djece i balansa u kasnijoj životnoj dobi.

Toliko o kretanju na dvije noge u kratkim crtama. Sve u svemu, zadovoljni smo, naročito sada kada su dani hladniji i kišovitiji. To nas više ne muči toliko jer možemo u istraživanje svake lokve vode na koju naiđemo.

Želim to napraviti sama! Potreba za samostalnosti

U devetnaestom mjesecu života smo prvi puta iskusili veću potrebu za samostalnošću kod naše male. “Cama” (Sama) i “Lea, Lea” su joj riječi kada želi nešto napraviti sama ili ne želi da se mi petljamo. Iznenadit će vas koliko zapravo mogu kad im damo priliku. U nekim stvarima neće uspjeti pa će nas tražiti za pomoć, i tu mi kao roditelji možemo pomoći i spasiti dan.

Jako je bitno prepoznati i predvidjeti znakove djetetove potrebe za samostalnošću. Pogotovo ako dijete još nije počelo verbalno se izražavati. Ta potreba za samostalnošću može biti uzrok velike frustracije i završiti u suzama ili ispadima bijesa. To je zato što dijete želi da ga se razumije, a ako to ne uspijemo, to dovodi do frustracije. A kako emocionalna kontrola još nije uspostavljena, možemo očekivati neke burne reakcije.

Zato, ako dijete želi jesti samo, držati šalicu, obuti cipele, oprati ruke… Moramo to prepoznati i pustiti ga da to i proba. Znatiželja, imitacija i potreba za kontrolom okoline su snažni motivatori koji dovode do toga da dijete želi raditi stvari samostalno.

Da, može biti vrlo nezgodno dati djetetu u ovoj dobi da samo pije iz šalice (čitav pod završi mokar) ili da stavi kremu na kožu (krema završi posvuda samo ne na koži). No jednom moraju naučiti. Prvi put vjerojatno neće završiti dobro, ali tako je sa svim. Vježbom do napretka! i uglavnom, jednom kada probaju sami, puno lakše će prihvatiti vašu pomoć u budućim situacijama. Na ovaj način im pokazujemo da ih poštujemo i da imaju kontrolu nad stvarima koje im se događaju. Imaju samostalnost kada im je potrebna!

No ne brinite. Još će trebati dugo vremena prije nego postanu samostalni. U većini slučajeva im ipak ne smeta da vi vodite i da radite stvari za njih. Isto tako, najčešće će nešto probati (na primjer, staviti čarapu na stopalo), vidjeti da to nije baš tako jednostavno, i tražiti vašu pomoć. No barem su oni tako odlučili, nismo ih “prisilili” na nešto. A nas to košta nekoliko minuta života. Puno manje nego nošenje s tantrumom do kojeg bi inače moglo vrlo lako doći.

Ponovno spavanje, odnosno nedostatak spavanja

O, spavanje, kad ćeš prestati biti tema? Imali smo prilično dobar period, no onda je opet stigla faza. Da, postoji nešto što se zove regresija sna s 18 mjeseci. Iznenađenje! Regresija znači da je dijete imalo neki donekle stabilan obrazac spavanja koji je sad opet pao u vodu. Ne želi spavati popodne, ne želi spavati navečer, budi se svakih sat vremena – već sigurno znate do sad. Dobra vijest – neće trajati zauvijek. Loša vijest – očekujte 2 do 6 tjedana lošeg spavanja.

Zašto do toga dolazi? Uobičajeni krivci su zubi, strah od odvajanja i puni mjesec. Sve to je moguće. Dobro, možda ne pun mjesec, ali počela sam vjerovati u svašta. No, najlogičniji razlog je ono što smo pisali u prethodnom dijelu – potreba za samostalnošću.

Todleri osjećaju da je spavanje izvan njihove kontrole, kao i većina stvari u njihovom životu. Žele odlučiti kada će i koliko spavati. A u ovom slučaju to mogu jer nije moguće nekoga natjerati da spava ako on to ne želi. Spavanje i nije baš zabavno i kad spavaš ne možeš raditi neke druge zabavne stvari. Puno bolje se igrati i trčati po kući. Da, mi znamo da će biti užasno umorni i nesretni ako ne budu spavali dovoljno. No kako to objasniti njima?

Kombinacija umornog, tvrdoglavog todlera i neispavanost mogu rezultirati vrlo nezadovoljnim roditeljima. A kad smo nezadovoljni i umorni, često smo stroži i hladniji, a manje empatični i zaigrani. Naše ponašanje utječe na dijete i ružni začarani krug se nastavlja. Upomoć!

Prvo, podsjetimo se da će i ova faza, kao i druge dosad, proći s vremenom. Nije neka pomoć u ovom trenutku, ali pomaže nam staviti stvari u perspektivu i mentalno se pripremiti. Moramo prihvatiti da dijete kontrolira svoje spavanje, na nama je samo da osiguramo najbolje moguće uvjete za dobar san.

Svi su umorniji nakon dana provedenog na svježem zraku i puno fizičke aktivnosti. Spremite kolica i hodajte, trčite, penjite se i okrećite. Navečer osmislite dugu, opuštajuću rutinu za spavanje. Kod nas je to kupanje, pidžama, čitanje 2-3 knjige, sisanje i onda gasimo svjetlo. Sjetite se da je u podlozi neovisnost. Tijekom dana se može nakupiti dosta frustracije koje se onda navečer izbacuju. Pustite dijete da odlučuje samo oko “nevažnih” stvari – što će obući, u koji park ići, koju igračku uzeti. Nemojte pretvoriti spavanje u bitku, jer ćete ju vjerojatno izgubiti.

Za nas, trajalo je 3 tjedna – 3 dugačka tjedna. No sad smo opet na uglavnom lijepom i predvidivom rasporedu. Hura!

Daj meni, hoću pomoći! Uključivanje u aktivnosti

Jedno novo i iznenađujuće ponašanje koje se pojavilo je želja za uključivanjem u sve kućanske poslove. Zbilja je užitak vidjeti da vas dijete promatra, oponaša i želi pomoći. Pogotovo što znamo da je to rijetka pojava, a bit će i rjeđa u budućnosti.

Od pomoći oko spremanja igračaka, pranja rublja, metenja poda, presvlačenja kreveta… Sa zadovoljstvom će se pridružiti svim aktivnostima. Dobro, najčešće bi te poslove sami obavili 5 puta brže, a “pomaganje” često znači “još više nereda”, no nema veze. Njezina želja za pomoći je i rezultat njene potrebe za neovisnošću što smo već spomenuli u prethodnim paragrafima.

Važno je uključiti svog mališana u svakodnevne aktivnosti kao što su čišćenje i kućne obaveze. Tako će naučiti od rane dobi da su kućni zadatci dio svakodnevice i da ih netko mora izvršiti. A super je što mogu poslužiti umjesto bilo koje druge aktivnosti. Umjesto da 15 minuta slažemo rublje nakon pranja i 15 minuta se igramo s kockama s djetetom, možemo 30 minuta zajedno slagati rublje. Obje aktivnosti su jednako korisne, ali ćemo ovako barem provesti 30 minuta s djetetom umjesto 15.

Naravno, nije sve divno i krasno. Ima dana kada joj se baš ništa ne da, i radije bi samo trčala po kući nego pomogla pospremati svoje igračke. Tada je potrebno puno strpljenja i poticanja da dođe pomoći pospremiti svoje stvari. No danas, već zna da je potrebno pospremiti stvari svaki dan prije odlaska na spavanje.

Njoj su kućanski poslovi zapravo vrlo zabavna aktivnost. Omiljeni su joj presvlačenje plahti na krevetu, stavljanje prljavog rublja u perilicu i paljenje perilice. Zato je važno učiniti sve aktivnosti zabavnima. Nešto što uistinu nije teško za djecu ove dobi. Tako će naučiti da su kućanski poslovi nešto što svakodnevno radimo. Nadamo se da će to doprinijeti smanjenju averzije prema kućanskim poslovima u budućnosti.

Što je kakica i kamo je nestala?

Dvadeseti mjesec donio nam je još neočekivan izazov. Zatvor ili opstipaciju. Nakon par dana zadržavanja, bilo je teško i bolno kakiti. Idući put kad je osjetila nagon za kakenjem, nije htjela. I tako se problem odgađao i pogoršavao.

Ovo je zapravo vrlo čest problem u ovoj dobi ili bliže drugoj godini, kada dijete ima veću kontrolu nad obavljanjem nužde i počinje koristiti lonku. Djeca ponekad ne žele prekidati zabavnu aktivnost da bi obavili nuždu. Neka djeca se uplaše kad vide kakicu u lonki, a neka ne žele obavljati nuždu izvan kuće ili oko drugih ljudi. Može biti puno razloga za zadržavanje. Dobra vijest je da su razlozi vrlo rijetko medicinske prirode. No to ih često ne čini lakšima za riješiti.

Probali smo sve prirodne metode za poticanje probave: suhe šljive, jogurt, lan, chia sjemenke i kruške. No problem nije bio u samoj probavi već u strahu od boli. Nagon je postojao, ali bi ona vikala “Kakiti ne!” i nekoliko dana uspješno izbjegavala kakenje. Sve što smo mogli je omekšati stolicu kako ne bi boljelo. Naravno postoje i čepići i klizme koji djeluju laksativno, ali smo odlučili još ne probavati s tim. Jeli smo jako puno vlakana, davali sirup od smokve i šljive, pili puno vode i puno se kretali.

Počeli smo pričati o cijelom procesu hranjenja i probave. Zašto jedemo, gdje hrana ide i zašto je važno kakiti. Tu je bitno prilagoditi priču dobi, interesu i stupnju razumijevanja vašeg djeteta. “Što je kakica?” je jedna odlična knjiga, koju preporučujem svakome. Prepuna je zanimljivih informacija, prilagođenih djeci, s puno slatkih ilustracija. Bila sam skeptična u početku, no sad je jedna od najdražih Leinih knjiga. I mi smo naučili hrpu novih informacija. Na primjer, znate li da vombat ima izmet četvrtastog oblika? Nema na čemu!

Uz sve to i nešto vremena, polako se stanje popravilo. Uvijek se može opet javiti pa je dobro biti svjestan toga. Na tržištu postoji i dosta preparata za omekšavanje stolice koji zahtijevaju dugotrajniju primjenu. Svakako se konzultirajte s pedijatrom, a možda čak i gastroenterologom ako problem potraje i nema poboljšanja.

Par zanimljivih i smiješnih anegdota iz 19 i 20 mjeseca

• Ima 3-4 omiljene riječi. I pobrinut će se da ih čuješ barem 20 puta u minuti.
• Kada želiš da hodate, prilijepi se za tvoje noge dok god je ne počneš nositi. A kada želiš da stane ili da dođe do tebe samo trči okolo i bježi od tebe.
• Na misiji da mama i tata u svakom trenu imaju papuče na nogama.
• Omiljena riječ je NE.
• Inzistirat će da nešto napravi sama. A to često znači (posebno u slučaju jedenja i pijenja) da još barem jedan komad odjeće ide na pranje.
• Obožava sudjelovati u kućanskim poslovima. Najdraža aktivnost joj je pranje rublja.
• Moramo slušati pjesmu Baby Shark bar 10 puta dnevno.

I to bi bio kratak opis 19 i 20 mjeseca s djetetom. Mnogo toga se još dogodilo u ovom periodu, ali ne želimo da se ovaj članak pretvori u kraću knjigu. Dani su još poprilično dinamični i nepredvidivi. I prolaze munjevitom brzinom. Zato nam se pridružite ponovno u 21. i 22. mjesecu djetetovog života, sigurni smo da će također biti intenzivan period. I što drugo reći nego ostanite snažni u teškim vremenima i uživajte u lijepim trenucima u potpunosti.

Pribilježite se na Newsletter

Pogledajte ostale aktivnosti iz kategorija…