I s devetim mjesecom bebinog života, dolaze i neke nove, stare promjene. Nadamo se da se niste navikli na ustaljene obrasce spavanja zato što opet slijede neke novine. No s tim, ne baš tako dobrim promjenama, dolaze i neke pozitivne promjene. Saznajte što još možete očekivati s krajem trećeg kvartala bebinog života.

Samo bismo naglasili da smo pokrili smo sve mjesece do sada, i možete ih pronaći u kategoriji prva godina djetetovog života. A ako ste novopečeni roditelj ili ste tek u iščekivanju novog člana obitelji, možete započeti s prvim mjesecom novorođenčetovog života.

Ponovno umorni

Problemi sa spavanjem. To bi mogao biti sažetak prve godine roditeljstva. Ovaj mjesec, nakon kratkog mirnog perioda, opet su se pojavili.

Beba je počela nemirno spavati, vrtjeti se, bacakati i udarati. Ove epizode često su bile popraćene glasnim plakanjem. Nije reagirala na naše pokušaje umirivanja. Štoviše, djelovalo je kao da još uvijek spava.

Čitali smo o noćnim morama i strahovima. Većina literature spominje da se oni najčešće javljaju od 3. do 6. godine. No moguće je da čak i bebe doživljavaju noćne strahove. Za razliku od noćnih mora, oni se javljaju u dubokom, ne REM dijelu sna. Ta vrsta sna dominira prvom trećinom noći pa se i noćni strahovi češće javljaju u tom periodu. Beba može sjedati, puzati, trzati se, plakati, vrištati, a sve u nekom čudnom stanju svijesti između sna i budnosti. Nakon nekog vremena (od 5 do 45 min), nastavit će spavati kao da se ništa nije dogodilo i neće se sjećati epizode.

Na žalost, vi ćete to dugo pamtiti! Ne brinite, s vašim djetetom je sve u redu! No što je uzrok i kako to spriječiti? Točan uzrok je nepoznat. Postoji određena genetska predispozicija, ako vi mjesečarite ili pričate u snu, veća je šansa da će i vaše dijete imati nemiran san. Može biti povezano s nekim medicinskim stanjima poput sindroma nemirnih nogu ili apnejom u snu. Vjerojatniji su drugi bezazleniji razlozi poput premorenosti, stresa ili rasta zubi.

Nemojte pokušavati probuditi dijete, samo mu tiho pričajte i osigurajte okolinu kako se ne bi ozlijedilo.

Još jedna nova stara stvar je da naša djevojčica želi spavati na mami. Ne pored nje, na njoj, kao kad je bila novorođenče. Dobrodošli u fazu separacijske anksioznosti.

Separacijska anksioznost

Često nam se čini kako su bebe u najboljem periodu svog života, nemaju apsolutno nikakvih briga. No, nismo nimalo u pravu – bebe su anksiozna mala bića. Potpuno su ovisne o nama, a ne mogu nam jasno iskomunicirati što trebaju i žele. Nedavno su shvatili da i dalje postojimo čak i kad nas ne vide. Stalnost objekata je zastrašujuć koncept! To znači da možemo doći i otići kad god želimo, a oni ne mogu utjecati na to. Što ako se mama i tata nikad ne vrate? Zamislite taj strah.

Ovaj strah i ponašanja koja ga prate nazivamo separacijskom anksioznošću. Počinje oko 8. mjeseca starosti, a vrhunac dostiže između 14. I 18. Mjeseca. U ovom razdoblju beba će biti još posesivnija ( a mislili ste da to nije moguće). Često je samo vaš odlazak iz sobe povod plaču. Ali nećete stići daleko. Čim uđete u kuhinju ili kupatilo, čut ćete zvukove puzanja i vidjeti glavicu kako viri iza ugla. Samo provjerava!

Ovo je naporno, ali skroz normalno i očekivano. To je znak da beba razvija sigurnu privrženost prema vama. To je i ključ preživljavanja. Kako beba postaje mobilnija, bez zdrave doze separacijske anksioznosti, bila bi u opasnosti da se udalji od svog primarnog skrbnika.

Separacijska anksioznost kao pojam više se veže uz našu “zapadnjačku” kulturu. U tradicionalnijim kulturama, bebe su rijetko bez svog primarnog skrbnika (najčešće majke). Ne očekuje se i ne potiče što brža samostalnost. U našoj kulturi, naglasak je na što većoj autonomiji te je i separacijska anksioznost veći problem. Najčešće oba roditelja rade te dijete mora u jaslice. Tu zna biti velikih poteškoća – plakanje, vrištanje, moljenje – i dijete i roditelj se osjećaju užasno i bespomoćno. Osim vremena, postoji li nešto da to lakše prevladamo?

Ako je moguće, povjerite čuvanje djeteta poznatoj osobi, baki, djedu ili teti čuvalici. Vrtićki kolektiv ima svoje prednosti, no dijete u ovom prijelaznom periodu ponajprije treba sigurnost. Držite se određene dnevne rutine. Nemojte se iskradati kad odlazite, uvijek se pozdravite s djetetom, ali neka to bude kratko i jasno. Kao i kod drugih stvari, dosljednost je ključ, uvijek ispoštujte svoja obećanja. Neka prva razdvajanja budu kratka, postepeno produžujte vrijeme. Provedite puno kvalitetnog vremena sa svojim djetetom. Obasipajte ga pažnjom i ljubavlju. S tim ga nikako ne možete razmaziti.

Još jedan strah koji se javlja u ovom razdoblju je strah od stranaca. Beba će na nepoznate ljude reagirati plačem i traženjem sigurnosti od svog primarnog skrbnika. Vrhunac je od 7. do 10. mjeseca, a smanjuje se nakon godinu dana.

Znakovi razumijevanja nek riječi

Komunikacija je važan aspekt života. I vaša beba komunicira od kad se rodila. Na žalost, većinom je to bilo u obliku plakanja. Nedavno je vjerojatno počela gukati i čini se kako ima puno toga za reći. Još kad bi je razumjeli… No ona govori svojim unikatnim jezikom, a vi ga još niste usvojili.

Srećom, ona vas razumije puno bolje nego mislite. Česte riječi poput mama, tata i ne već bi mogle biti u njenom rječniku. Probajte pitati “Gdje je tata?”. Gleda li u tatinom smjeru? Naša se djevojčica uvijek okreće prema tatinoj stolici kad ga traži. Jasno razumije i ne. Kada kažemo ne, zaustavlja se i gleda u nas. Ako radi nešto što zna da ne smije, okreće se i traži odobrenje. No to ne znači da će i poslušati ne! Efekt brzo nestaje. Potrebno je osnažiti “ne” s fizičkim uklanjanjem iz zabranjene situacije.

Uživajte još malo. Uskoro će razumjeti (a i pričati) puno više nego što ćete željeti. Oprezno s tračevima!

Rast zubi se nastavlja i nikako da završi

Zadnji put, u članku o osmom mjesecu djetetovog života, puno smo pričali o rastu zuba. Kao i u članku o mjesecu prije. Kao i… Stvarno, ispada da svaki mjesec pričamo o rastu zubi. Već smo se i počeli šaliti na tu temu – svaki put kada je mala mrzovoljna i ima posebnu potrebu da žvače i grize, okrivimo rast zuba. Za sve je kriv rast novog zuba.

Ali stvarno, kada zub počne izbijati, ne možete ne primijetiti. Beba postane natprosječno nemirna, nervozna i cmizdrava. Žvače sve što joj dođe pod ruku. Zato i u devetom mjesecu pripremite puno maramica za sanaciju slinjenja, pripremite igračke za žvakanje i ostanite mirni. Svih 20 zubi će izrasti s vremenom. Samo treba izdržati do treće godine. I onda smo mirni pune 3 godine. Pa sve ispočetka…

Puzanje na koljenima i nova istraživačka postignuća

Zadnji put smo isto puno pričali o puzanju. No ovog mjeseca je došlo do novog napretka na tom području. Iako smo već prije primijetili naznake puzanja na koljenima, naša mala bebica je i dalje puzala vojnički, na trbuhu većinu vremena.

No ovaj mjesec je došla do zaključka da je puzanje na koljenima zapravo brže, bolje i jednostavnije te je odlučila od sada puzati isključivo na koljenima. Sada je ništa ne može zaustaviti. Daj joj sekundu prednosti i već je u kupaoni ili kuhinji i stavlja komadiće s poda u usta. Pravi užitak!

Uz to, postala je i mnogo stabilnija. Ovaj mjesec se samo jednom ili dvaput spotakla i udarila zbog gubitka ravnoteže.

I s novousvojenom mobilnošću, došlo je i vrijeme za istraživanje novih prostranstava! I tako je po prvi put u životu imala priliku puzati vani, na svježem zraku. Dali smo joj da puže na klupi i vanjskom stolu budući da nismo htjeli riskirati da naiđe na nekog kukca kojeg bi zasigurno htjela probati. Isprva je bila zbunjena i nije znala što sada. No ubrzo je počela istraživati klupu i ispipavati svaku rupu i izbočinu na koju je naišla.

Nema više slobodnog pada – samostalno silaženje s kreveta

I najveći naglasak ovog mjeseca ide na usvajanje nove vještine – samostalnog silaženja s kreveta.

Zbilja je lakše kad znate da dijete neće završiti na glavi ako ne pazite na njega pet sekundi. To smo i sami iskusili. Nije bilo lijepo.

Do sada je išla kao mali Rambo – samo ravno kao da rub ne postoji. A to gadno završi, tj. završi s glavom na podu. Mislili smo da će to negativno iskustvo nečem poslužiti, da će shvatiti opasnost rubova. Ali ne! I dalje je nastavila marširati kao da rub ne postoji.

Zato možete zamisliti kakvo je olakšanje sada kad zastane na rubu, shvati da baš dalje ne ide pa se okrene i počne spuštati na noge. No to nije došlo samo od sebe. Bilo je potrebno puno krvi, znoja i suza prije nego se ta vještina usvojila. No dobro, možda malo pretjerujem, no bio je potreban koji tjedan intenzivnog učenja, bodrenja i pomoći prije nego se vještina razvila.

Sav taj trud se na kraju isplatio, i naša upornost je urodila plodom. Često joj se baš i nije dalo vježbati, a stvarno je teško odoljeti da je se ne podigne kada počne širiti rukice i gledati tim milim okicama.

No uspjeli smo se othrvati i sada silazi s kauča kao profesionalac. Krevet je još malo veći izazov jer je viši, ali i njega savlada uz malo više truda. Nepotrebno je reći da još nije pametno ostavljati dijete bez supervizije u pothvatima silaska s kreveta. To još može biti nespretno, a bolje ne riskirati nezgodno slijetanje. No stvarno možete vidjeti veselje u očima kada uspije sama sići. A kao roditelju, pravi je užitak gledati vašu bebu kako savladava nove izazove.

I to bi bilo to za deveti mjesec bebinog života. U sljedećem, desetom mjesecu dolazi prava poslastica – novi skok u razvoju. Zato ne zaboravite svratiti da saznate kako smo to preživjeli. Ili nismo. Svejedno, navratite ponovno da barem vidite jesmo li i dalje živi i zdravi.

Pribilježite se na Newsletter

Pogledajte ostale aktivnosti iz kategorija…